Putevima čudnosti moje...

U noći su mi ruke lude, mislim,
jer razdražljivo tkanje tame slijede
rezbareći stalno tužan list
Tvojih usana,
u gustoj, crnoj kori sna.
I zglobovi mojih prstiju hitri su u ludilu
skačući sa izgubljenim čuđenjem
kroz beskrajnu pustinju snova,
oblikujući okvire želja
oko misli Tvojih očiju...
Danju je otisak Tvoga tijela
kao udarac Sunca po mojim rukama
i zbor Tvoje krvi
pjeva neprestano
kroz kanale moje ruke što odjekuju.
Ali ja sam izgubljena u svojoj kolibi
kad izađu zvijezde,
jer moji dlanovi kao mačiji gledaju,
a površina svakog trenutka
Tvoja je slika što se ljulja...

hm, vrlo taktilno...počeo sam se čohat po dlanovima, lol... vrlo najs. :)

da, da, glavno da mi krvozedni imamo kaj citat... (a ti pati, bejbe :)

ljudi su najsavršenija bića - pa otuda i posebni zahtjevi, u svakom slučaju želim ti da uspiješ u životu.

U ponoć,samo jedna duša jedan san
što gori u noć pokajničko pitanje zašto,zašto je život takav da do tebe samo u snu mogu doći,tražiti te kao žedan vodu,ubijati dušu željama za tebe,za tvoju sreću.
Možda nikad ta žeđ prestati neće,možda prije,neko drugi je utaži i uzme mi sve snove,sve što želim tebi,svu ljubav što želim ti dati...tada će možda prestati strah,prestati želja za tvojim likom,dodirom,usnama...osmjehom malim i patnji će doći kraj.
Savršen uradak princezo,a ovo maleni darak od mene;))