put i povratak

Zasicenje. To je ono mjesto do kojeg se dolazi kad se ostvari neki cilj, ili kad on zbog nekog drugog razloga prestane nam obasjavati zivot smislom. To je sva ona praznina koja nastupa kada njih dvoje odlaze u otvorenoj kociji, a zastor se spusta: na zivot ondje nisu nas pripremili svrseci romanticnih filmova.
To su ti trenuci u kojima je nuzno naci oslonac u zrakopraznom prostoru. Sto je otprilike kao da, sjedeci na Suncu trazis na nebu svjetionik kamo valja upraviti brod. To dakako nije sve: pitanje je i da li je sreca jednog, ili dvoje ljudi, dovoljno opravdanje za ubijanje kreativnosti i inspiracije?!
U svemu tome kao mala nada stoji taj napor kojim se srecemo, i sav taj potrebni ulozeni trud kako bi balansirali pruza mogucnost za dovoljno stresa i patnje, i ponovnih povrataka, koji ce nam omoguciti da nikad ne ostanemo prezderani lezati, bez zelje u ocima?!
Da, umjesto smrti hladnoce apsolutne nule, nadam se priblizenju oscilatorima, ipak nikad dovoljno velikih oscilacija da napustimo harmonicno podrucje.
Dovoljno malena pukotina u savrsenosti cini ju vecom od nje same.
***
Sanjam te, oivicenih usana tamnoljubicastim pekmezom bazginih boba (kojeg sam doduse vec pojeo), oznacenog nemira korijenog djumbira. Sanjam te kako ti se nudim s cimetom i medom.
Vise od svega toga ipak, sanjam vrijeme koje provodimo skupa, na udaljenosti dodira.
(Ipak, ne mozemo jos mirno spavati: lako se vracati nepoznatoj tebi, nepoznatom meni... pitam se, hocemo li se znati vracati jednom kad se budemo poznali?)
 

kako možeš biti sretan ako ubiješ inspiraciju?!

ne mozes... to i je point... kako biti zadovoljen, a ne zadovoljan. lol. ili obratno. uglavnom tako nekako.

ne imaj samo jedan cilj, imaj drugih ciljeva osim mene :)

tako tesko i tako istinsko pitanje... da, sto se desi kad se duse upoznaju? zasicenje ili savrsentvo? mozda ovisi o nama samima, o onom sto trazimo... hmm... volim miris cimeta... i okus...

hahahhahahah. nda nda. al kad se ima josh ciljeva stari otputuju, obicno. hehe. uostalom tesko je inspiraciju dobit zbog neispunjenih poslovnih snova. LOL!

jel ti to mene nazivaš poslom? sunce ti tvoje neoprženo,lol

ne, pricam o onim ostalim ciljevima sto nije ona. i nije neka druga.

nju istavljaš ispred ostalih (ciljeva) i "osvojivši" je ubijaš inspiraciju jer inspiracija je u postizanju, a ne u zadovoljenju?

hm, irl stvaljam neki podnosljiv a opet nadogradjujuci odnos s nekom njom kao nesto tipa 'high priority'. onda to treba bit temelj za nest sto mogu/zemo davat svijetu. e sad problem je sto takvi odnosi mogu umanjit motiviranost za davat svijetu... cini se meni. (a postizanje i zadovoljenje ne kuzim. nije point postizanje, point jest zadovoljenje. a trebao bi biti - zadovoljavanje, mozda?)

s tobom bi se o tome valjalo porazgovarat en face, ovako ne mogu iznenađeno i osupnuto ubacivati se između tvojih rečenica uzvicima poput..podnošljiv? želiš li zbilja stvarati i, što je još važnije, održavati odnose koji su podnošljivi?...to je temelj? dajete iz svoje veze tj. odnosa a ne iz sebe samih, ne doživljavaš sebe kao pojedinca u nekoj takvoj vezi?....davati svijetu? bilo bi pretenciozno da taj svijet od tebe, vas hajmo reć kad se već doživljavaš kao "mi", to što je trebao već nije uzeo...i da, nismo li o tome već pričali...izgleda da tebe ovo zbilja muči

b my guest (star.8-) /papapapa whoo loves the sun. vele velveti./ pak idem slagat politze :)))))

(disklejmer: nego, znas, ku'ish ne, mozemo mi i o tome pricat. al evo iskreno, mislim da je upitna kvaliteta zakljucaka... mozda zaista to bolje rjesavat na daljinu, jer zamisljajuc si (en)face, rijetko cu si pozeljet zamislit ...diskusiju... tjah, da. :)

Dobro da je rijetko.Ne volim česte pojavne procese.