dnevnik

Magla. Kisa. Mrak pada u 1630h.
Kolone automobila na ulicama i gomila nespretnih prolaznika, sudaraju se kisobranima, gotovo da ih ni ne vidim jer promatram tisuce treperavih lampica kojima je okicen grad. Ima ih posvuda, na rasvjetnim stupovima, na krovovima, u izlozima, na drvecu u parku. Odmotavam jos jedan Werther's bombon dok cekam zeleno na semaforu. Mmmmm, obozavam taj okus, kao da me grije iznutra i cini sretnom, jedem ih samo u ovo doba godine. Slobodnog parkinga ni u snu, to me podsjeti na izreku da su muskarci poput parkiralisnih mjesta: uvijek se cini da su najbolji vec zauzeti, neki izdaleka izgledaju dobri, no kad im se priblizis naletis na hidrant za gasenje pozara....
Na radiju pjeva «yes I'm gonna be ok with my family here beside me...»
Ma koja family, jebote.... u zadnjih 10-ak godina provela sam ukupno tri Bozica u «obiteljskom» okruzenju, nikada mi zapravo nije bilo jasno kamo pripadam. Barem za Bozic svatko ima nekog «svog». A ja se skutrim u «svoja» iznajmljena cetiri zida i to je to. Upalim svijecu i nadam se da cu do sljedeceg Bozica pronaci «svoje» mjesto pod suncem. I tako iz godine u godinu....
Ponese me onaj blagdanski ugodjaj, veseli ljudi na ulicama, sve svjetlucavo, prve pahulje, ponekad samo hodam ulicama dok ne promrznem jer mi se ne ide doma u samocu. «Doma», gdje je to zapravo? Tamo gdje je srce? Srce gdje si??
Hm, jos su mi ostale tri osobe kojima nisam ni osmislila poklon a kamoli kupila. Svi ostali su vec zapakirani i najradije bi ih sad odma podijelila i onda otisla spavati zimski san. Barem negdje do 01.02. Tako da prespavam i placanje racuna u sijecnju.
Ovo mi je najljepse i najtuznije doba godine. Kako je to moguce? Jedine svijetle tocke sada su svijece koje palim svake nedjelje. Kako da u danima koji dolaze budem sretna i zadovoljna sama sa sobom kao sto sam cijele godine? Kako da ne podlegnem razmisljanju da sam mala, jadna i sama??
Da organiziram «Bozic za usamljene» i sve vas pozovem? Poslije bi opet ostala praznina....
Ljudi pomagajte ako znate...
Voli vas
bj

no help ak si ne helpaš sama :-)

pokusavam si helpati vec godimama ali izgleda da me nejde bas :((

e moras se vise potruditi :-)) ocito nije dovoljno :-))

ma mislim da mi je danas samo takav trenutak dosao... nadam se

than .. join the club :-)) ima nas vise koje je copilo ovaj tjedan :-)

je, samo kaj ja nemam rame za plakanje, osim svojeg....

OK...osim ako nisi žena od gume...kako se može plakati na svojem ramenu? :)))))))))))))

sirena, sve ja to znam, da tocno to i radim, ali ovo je jednostavno doba godine koje je JACE OD MENE!!!! sto da radim osim da se zavucem u misju rupu i cekam da prodje??

Biometeorološka prognoza je loša ovih dana, izgleda da se južina uvlači u duše Iskrica, ali SUNCE je dovoljno veliko da za sve ima mjesta pod njim, blagdanski dani su prilika za raznovrsna druženja, razmjenu iskustava , donošenje životnih odluka...vanjske okolnosti su uvijek neutralne, kako mi reagiramo na njih , čini nas sretnim ili nesretnim...Na kraju teksta si pronašla rješenje...Usamljeni se trebaju družiti, energija i radost se prenose iz ruke u ruku...I prijateljstvo je životni lijek i kapital, iz njege se može roditi ljubav...

napisah ovo i onda citam blog nize: supergirls don't cry... hahaha

Nisi jedina. Ja već imam isplaniranu proslavu NG u svoja četiri zida, uz društvo drage mi prijateljice Votke :)

fors!! si normalan!! ni u ludilu!! mars van se zabavljat!

Sumnjam :)

dobro, onda bumo se zajedno opijali :) bar nebumo usamljeni :))

Je, možemo pijani blogati na Iskrici :))

j... iskricu, pa nebum valda na ng tu visila!

Ja se nadam da ću biti dovoljno pijan da ne budem znao stisnuti "Connect" ;)

pa kaj je to, ja tu zbedirana sad moram tebe tjesiti umjesto obrnuto??

Neka vrsta reverzne psihologije :)