Svi smo mi tu zbog ravnoteže među zvijezdama, hmmmm :))

MIRISI JUTRA
 
Poput magle, uvukla se tuga,
sjećanjima davnim, ispuni mi jastuke,
mirisima nekih, zaboravljenih dana,
u djetinjstvo me vraća, ta stara dama.
 
Sjećam se noći, onih naših dana,
cvrkuta ptica, jutom što nas bude,
lavande, bora, onog našeg žala,
još uvijek ćutim miris tvoje kose.
 
I gdje smo sada, godine su prošle,
postadosmo stranci, u ogledalu ljudi,
gdje nestali su dani, ljubavi,sreće,
zar ispralo ih more, odnijeli ih vali.
 
Uvečer liježem, jutrom se budim,
al' nema više mirisa, topline,
ne ćuju se više pod prozorom se ptice,
postelja je hladna, otkad nisi tu.
 
Izjutra, sanjam miris tvoje kose,
dok sunce ljeta zlatom je zlati,
usnulu te sanjam, toplu pored mene,
al nema više, lavande, ni žala.