...
Ovo kolovoško jutro, paučinasto, vrelo, nemirisno, skotno sa strahovima, provlači konce kroz šuplju statiku smisla. Ne voliš kad se bojim, tjeskoba kao bršljan grli deblo dana, ne volim kad se bojim, omamljen slabošću, stidom ispraznog djelovanja, trpim, dišem, namačem uzrujani zglob noge u hamperu hladnih osjećaja. Odmak kojim izmjenjujem zbilju. Mrvicama mašte, žudnje, čežnje, hranim oslabjele težnje.
14.08.2010. u 16:00 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar