put i povratak

sto vise gledam naokolo, sve mi se vise cini kako je to jedno izrazeno pitanje s kojim se srecemo, i kako odgovaranje na isto pokrece mnoge nase odluke i usmjerava aktivnosti....
pitanje je ono o ne/sigurnosti. tocnije, pitanje je kako si osigurati nesto sto cemo onda zvati smislom. i na to se oslanjati u zivotu.
ali to ima i druge, zivotnije razine - voljeti i biti voljen u modernom svijetu nije nista drugo nego pitanje sigurnosti. davanje je zapravo samo opis kupoprodajnog ugovora kojim znamo da imamo trziste. mogucnost primanja je pak ugovor kojim je to trziste kojem dajemo rezervirano za nas i ne konkurenciju, kao i garancija da cemo kupiti ono sto nam nude. to je zapravo prica o povjerenju....
analiziranje ne volim, i bjezim od njega uvijek. ne vode me planovi ni ciljevi. vode me snovi, i vjera da ce bit ok.... stogod bude, kakogod bilo.
a ovo pisem samo zato da vidite zasto tako biram.
 

uh, kad netko kao ti pise ovako hladno o emocijama onda mi se krv pocne lediti u zilama..."davanje je zapravo samo opis kupoprodajnog ugovora kojim znamo da imamo trziste"... nikad nisam na to tako gledala... zelim davati, ali bez ikakvih razmisljanja, kalkuliranja... zelim davati samo zato da u onim divnim ocima vidim srecu, sjaj, zadovoljstvo, zbog mene... time bi i sama bila sretna...

IMO kokice, to ne mijenja cinjenicu da ti _trebas_ nekog tko ce to tvoje davanje _primati_... to je sve nalik racunici...

hmmm... kupujem divnu osobu da joj prodam svu svoju ljubav i uzivam u kamatama... hmmm... ne svidja mi se bas tako...

ni ja koka, ni ja... nekad se misli igraju s nama. zato ih treba naucit ostavit da leprsaju.

zato zivim u snovima... ljepse je...

snovi su cesto jako connected s mislima. sto manje su, to su mi drazi.

eh, da znam pobjeci od misli onda bi i u snovima bila sretna...

ne bjezat. ako bjezis, stignu te. pusti ih da trce naokolo, ne obaziri se na njih? :) ah, look tko to zbori. :(

ah, da, gle koliko pametujemo jedno drugome ;)) hahaha, jos kad bi sve znali primjeniti na sebe ;)))

onda bi vise zivjeli, manje tipkali...

ma da, ne bi se ovako druzili ;))) idemo mi po starom ;))

bogufala, BM. inace, voljeti, imo, nije uopce emocija. to je covjekov ...nacin. emocije vrludaju. cas tu, cas tamo. voljeti mislim da se moze izabrati u svakom trenu...