Sve ima svoj kraj

Svi naredni počeci u tvom životu u prvih 15-tak godina, u mnogome ne ovise o tebi. Uvjetovani su polaskom u vrtić, školu, odabir profesije, pa ne rjetko i odabir životnog saputnika. Prečesto o tim počecima više odlučuju drugi a ne ti. Sam počinješ odlučivati, kada se otrgneš iz porodičnih skuta. Nekima to ne uspije dugo, neki postaju samostalni vrlo rano. Možda i previše rano da bi donosili kvalitetno odluke.
Ima i onih, koji nikada u svom životu ne odlučuju, već to prepuste roditeljima, šefovima, bračnim saputnicima čak i dijeci. I uvjek im je netko drugi kriv za sve što im se u životu desi. O njima ne bih trošio tastaturu, ja bih o ovima što sami odlučuju. O ovima što su sami krojači svoje sudbine, što znaju preuzeti odgovornost i pre svega što znaju saopštiti svoju odluku drugima.
Dakako, treba znati nositi breme donete odluke o novom početku. Treba biti spreman istrpjeti posledice onoga što donosi novi početak. I treba umjeti stati kada je to potrebno. Da bi se kasnije opet nastavilo, na opće zadovoljstvo.