put i povratak

Imao sam te novcice,... s jedne strane bila je otisnuta divna glava princeze, kraljice, u daljini su se nazirala kraljevstva i dvorci. Podsjecala je na nekog kog sam davno znao, nikad zaista ostavio. Na slici su se ispreplitala obecanja grijanja uz kamine, kao i nepreskocive zidine sigurnosti. Nije bilo izlaza. Na drugoj strani bio je, optocen ruzinim vijencem, otisnut broj jedan koji je nalikovao na put, ili, okrenut vodoravno, na pucinu, ili pustinjski horizont. Ondje se nalazilo nepoznato, otvoreno i novo. Broj jedan, kao slovo, kao Istrazivanje. Nije obecavalo nista, ali je i trazilo toliko. Tamo je bilo bijelo.
Doduse, obje su strane bile nepoznate, kao i sto je bilo jasno da i ono nepoznato, jednom upoznato voli prijeci u naviku. Suocavanje s tim bilo je nuzno, i kao sto sam jednom rekao u jednoj privatnoj korespodenciji, suocavanje s ljubavnickim odnosom ima za mene tezinu suocavanja sa spoznajom o isceznucu... Kako ostaviti vrata otvorena i moci disati, bez da vam prolaznici ometaju u povjerenje nuzno u privatnom zivotu?
(Nikad nisam odlucivao uci u vjecne ljubavnicke veze. Jednom u nekoj od njih, pak, odupirao sam se promjeni s istom gorljivoscu kojom sam se na pocetku branio od iste. Bik_koji_sjedi.)
Ti novcici nisu htjeli mirovati, kako god ih postavio. Zato sam ih ucestalo bacao u zrak.
 

"Kako ostaviti vrata otvorena i moci disati, bez da vam prolaznici ometaju u povjerenje nuzno u privatnom zivotu?"... necu ometati, samo prolazim... divno pises, ali uvijek rastuzis...

hm hm spoznaje obicno imaju namjeru nekud dovesti. ja pricam o onom trenutku kad si doveden (pred oltar.;)btw, jeste procitali kako su pri obrezivanju neki mali romi lose prosli?). sta onda...

ma koka pa kud bi smetala... ajme ti. pa tu smo, free as a bird festival. zasto ne podruzit se ;)))

kad zatvoriim oci vidim uglavnom mrak, s onim nekim plavicastim i sprektrima raznim, al samo ako ih stisnem prstima. inace ono malo narandzaste ako sam okrenut suncu. i to je to...?

i kad zatvorimo oci vidimo ono sto je u nama... ne mozemo pobjeci sami od sebe... treba samo nauciti zivjeti sam sa sobom...

(jab' ti reko da kako tko.... ;)