True story

Riječ »volim te« izriče se na svim jezicima svijeta. I ne samo na svim govornim jezicima svijeta, ma koliko da ih ima. Kroz povijest, riječ »volim te«, ta toliko jednostavna riječ, na istom se jeziku izricala na različite načine. Svako vrijeme nalazi svoj neponovljiv način izricanja te riječi, način često teško razumljiv, pa i potpuno nerazumljiv, ljudima drugih vremena.
Premalo bi bilo reći da se riječ »volim te« izriče na toliko jezika, na toliko načina koliko je ljudi. Jer i sva­ki pojedini čovjek, tijekom svoga života tu riječ izriče na brojne, čak i teško usporedive načine. I osobni je govor, naime, podložan mijenama. I može čovjek ri­ječ »volim te« uvijek izricati čitavim bićem, pa ipak će u različitim godinama njegova života tom riječi biti obuhvaćena drukčija zbilja. Riječ »volim te« vjerno i strpljivo prati čovjekove uspone i padove, čovjekov zanos i umor, posvješćujući mu da je samo zanosno moguće biti čovjek. I da između riječi »volim te« i čovjeka koji je izgovara ne može biti razlike. A ako je ima, tada čovjek nije nimalo nalik sebi.
Riječ »volim te«, razumljivo, ne izriče se samo go­vorom. Događa se da se ona poput plime uzdigne kroz čovjekovo biće, da provre kroz sve njegove pore, pa da, unatoč tome, ne dosegne razinu usta. Dogodi se i da, daleko od riječi, zasja u čovjekovim očima na način koji nije moguće prešutjeti. Kada ozari svega čo­vjeka, toliko da riječju više ništa nije moguće prido­dati, ona se izriče u punini. A tek kada se ozarenost stopi s ozarenošću! Da, moguće je proći ovim svije­tom s rukom u Božjoj ruci.
Prešutjeti tu divnu životvornu riječ »volim te«, isto­vjetno je gašenju svjetiljke u nepreglednoj noći, isto­vjetno onemogućavanju sjemena da proklije. Jer u ri­ječi »volim te« na neizrecivo je dubok način sadržana tajna disanja, njegov ritam. I onaj tko je rado izriče, unoseći u nju svega sebe, i onaj tko je rado čuje, raskriljujući joj se posvema, diše svježinu koja prožima i obnavlja sve što čovjek jest, diše punim plućima srca i duha. Disati i voljeti, isto je. U protivnom, disanje za čovjeka ima odveć skromno značenje.
Riječi »volim te« potrebno je učestalo, ali uvijek izvorno, izricanje. Razumljivo, postoji mnogo dobrih načina za iskazivanje ljubavi, ali nijedan koji bi riječ »volim te« učinio suvišnom. Jer kao što je svakome potrebno ime po kojemu će biti prepoznatljiv, potreb­no je i ime po kojemu će mu život biti razgovijetan, po kojemu će i sebi samome biti prepoznatljiv. A za to nema boljega imena od riječi »volim te«.

DivX, pazi se, nis još nikad vidil da je sirena ovak zagrijana za nekog...;))