The restaurant at the end of the multiverse

Pričao sam sinoć malo s frendicom na ICQ-u. Pred nešto manje od dva mjeseca prekinula je s dečkom (sporazumno i obostrano), a u međuvremenu je već imala jednog rebound-dečka i eto sad jednog "pravog". Ponekad mi se čini da sam jedini koji nakon prekida bar u idućih pola godine ne pokazuje nikakav interes za nove veze... No dobro, četiri mjeseca su mi prošla (iako ovo zadnje nije ni bila veza :)), možda bih nagodinu mogao pokušati opet.

Poanta bloga je u tome da ne shvaćam takve stvari... Zašto je ljudima toliko teško biti sam pa ulaze u nove veze, iako ne osjećaju ništa?

Pa teško je biti sam jer je najteže biti odgovoran za ono što ti se događa, biti sam sa sobom i raditi na sebi na osnovi prijašnjih iskustava...daleko je lakše težiti prolaznim zadovoljstvima i iluzijama, ali nastavak vrste ovisi više o tome...Treba prvo izgraditi vezu sa samim sobom, sa onim kvalitetnim dijelom sebe...

Joooj ja sam isto takva,proslo je 2 godine od prekida,a ja jos uvijek nista,doduse imala sam,ali vjecito neke usporedbe tako da to brzo pukne,sada sam spremna za novu vezu ali nema kandidata!

moja formula za vrijeme koje ce morati proci za novu pravu, smislenu, dobru vezu je vrijeme koje si proveo u staroj pravoj, smislenoj, dobroj vezi X 1.5 :) (naravno tu se usputne stvari i rebound ne racunaju).

pa sto ce ti vise od 2 prave veze u zivotu.. u pravilu je i jedna sasvim dovoljna hehe :)

ne brini,tqaktika ti nije loša...izbjegao si mnoga razočaranja ;-)

Kod mene je to, čini se, faktor 1 ;)

to su ljudi koji se boje samoće...