True story

Blizina je najpouzdanija svjetiljka. Podijeli li čo­vjek s nekim blizinu, iskusi li bliskost, užgat će svje­tiljku koja osvjetljuje one koji se u blizini susreću. One koji se, obasjani, otkrivaju i prepoznaju u sve­mu što jesu. Ma koliko drugi zauvijek ostaje tajna, kroz dijeljenje blizine on biva razgovijetan i pri­hvatljiv. Blizina ističe i podupire ljepote duše i osobnosti. Uistinu, jedva što čovjeka u njegovoj nu­trini može nasititi i ohrabriti kao što to može bli­skost.
Razdaljine, naprotiv, dijele ljude. Guše njihove osobnosti. Čine ih neraspoznatljivima. Čovjeka koje­mu se nismo primakli, čiji život nismo nimalo iskusili, čiju dušu nismo dotakli, moguće je previdjeti ili što­šta mu pripisati. Između odijeljenih ljudi postoji ne­što neprozirno, nešto kroz što nije moguće proniknu­ti gotovo ništa od onoga što je ljudski bitno.
Odijeljenost uporno tumači da je svatko osobnost za sebe i da čovjek, da bi uspio, nužno mora očuvati odstojanje od drugih. Blizina bez napora razotkriva da je svatko čovjek za drugoga i da je upravo u tome temeljna životna sreća. Blizina daje iskusiti da izme­đu duša nema međa. I da nije dobro da međa bude i između duša i ruku. Između duša i koračaja.
Blizina postojano svjedoči o blaženoj sjedinjenosti svega što postoji. Svjedoči da je ta blažena sjedinjenost dar Božji i da je samo u Bogu i moguća.
Blizina nam ne osvjetljuje samo drugoga, onoga koga susrećemo. Blizina nam osvjetljuje i nas same. U blizini i mi sami sebi postajemo jasniji. Pomalo ot­krivamo da je i u nama preobilje tajni. Preobilje ple­menitosti i neizrecivosti. Otkrivamo da i u nama, kao i u svakom biću, živi Bog. Bog koji pruža ruke. Otkri­vamo da je život zagrljaj. Zagrljaj koji pruža sigur­nost, premda ne steže nego dodaje prostora i snage čovjekovu dahu.
Svjetiljka jednom doživljene blizine za vazda bdije u čovjeku. I može se oko čovjeka skupiti mnogo tmi­ne, može mnogo prašine prigušiti njezin plamen, ali nju, jednom užganu, više nije moguće utrnuti. Svje­tiljka blizine natapat će sve predjele čovjekova života i skrbiti da čovjek u sebi i u drugima, za svojih dana, i onkraj njih, uvijek nađe svoj dom.

lijepo si osvijetlio ovu noć... blizina rađa svoje... kad se dvoje ljudi nađe u blizini, često se iz toga rode lijepe priče: prijateljske, ljubavne, ljudske, tople...

welcome to my world :)

Hvala ti za ovaj tekst, baš mi je večeras trebao