True story

Život je sastavljen od mnoštva detalja, od tolikih drugih srca od kojih, umjetniče, pokušavaš složi­ti skladnu cjelinu. Srcem izabireš draga srca, od kojih svako na svoj način ima određenu ulogu u tvome životu. U srcu slažeš živopisan mozaik od svih onih sr­daca što s tobom dijele prostor i vrijeme, te pokušavaju popuniti praznine i šupljine na plohi življenja, koja ti je zadana da je osmisliš i oplemeniš umjetničkim djelom. Životne okolnosti su takve da redovito naguraju u srce mnogo kamenčića, i velikih i malih, vrijednih i ne­vrijednih, dragocjenih i štetnih. Među njima ima i onih koji su se ubacili kao prijatelji i dobrotvori, pomagači i spasitelji, a nisu imali kvalifikaciju za koju se prodaju. U mozaiku življenja ima i onih koji pošto-poto žele zau­zeti središnje mjesto, pa i pod cijenu da izbace ili prekri­ju one kojima je Umjetnikova genijalnost namijenila tu ulogu a ne vide da ni bojom ni oblikom ne odgovaraju poziciji koju žele zauzeti.
Zato ne možeš napamet slagati mozaik života, niti ga oblikovati zatvorenih očiju. Ne gubi glavu i ne zalijeći se, već s odstojanja pogledaj cjelinu i vidjet ćeš kako ćeš mnogima zamijeniti uloge, kao što će biti i onih koji zbog neobrađenosti neće pronaći mjesta u tvome mozaiku.
Život nije matematika, a srca nisu cigle. Nisu sva jednaka ni dimenzijama ni kvalitetom, niti su sva na isti način zaobljena ili zašiljena, da bi odgovarala istom prostoru i uklapala se u isti ambijent. Srca nisu jedno­obrazna industrijska roba, da bi ih mogao uklapati u zdanje života grabeći s reda, uvjeren da su sva jedna­ka.
Život je umjetnost slaganja mozaika srca, u kojem je svaki kamenčić drugačiji. I nijansom boje i veličinom i značenjem. Život je umjetnost koja te uči koji kamenčić odbaciti, a koji uklopiti, i na koje mjesto. Život te uči kako i kada zamijeniti jedan s drugim, umjesto da proi­zvoljno odbacuješ i bez promišljanja nasumce uzimaš s hrpe prvi koji ti dođe pod ruku.
Slažući mozaik svoga života, probudi u sebi umjet­ničku žicu i pronađi za svaki kamenčić mjesto. Ne zna­či da nekoga manje voliš time što je njegova uloga na rubnom dijelu tvoga mozaika, ako on tamo pridonosi skladu cjeline. Svakoga ćeš, s puno osjećaja za lijepo, uklopiti na mjesto koje je Autor zamislio, a ne kako kome padne na pamet. Tek tada će postati bjelodano da je svako srce, na pravi način uklopljeno u mozaik, unikatni kamenčić koji prepoznaje svoje mjesto. Nikoga ne istiskuje niti se dade potisnuti.
Umjetnost je stvoriti mjesta u svome srcu za fino obrađeni kamenčić nečijeg srca, koji tražeći svoje, ne želi zauzeti tuđe mjesto. Umjetnost je znati ne samo da nisu sva srca ista, nego da su sva različita. Svako od njih ima svoje mjesto i svoju ulogu. Premda im je zaje­dnička podloga ljubavi od kojeg su sačinjeni, ipak nisu pravljena po istom kalupu, već su oblikovana poseb­nim darom mnogostrukog nadahnuća Duha, koji daje svakome po njegovoj mjeri, da bi ti s istom takvom lju­bavi svakoga uklopio na mjesto koje mu je Providnost odredila u tvome životu.