Žablji zrakovi
Zinuo sam licem začuđenog djeteta. Zrak je bio rijedak. Mirisan. S okusom nekih davno izgorjelih svijeća. Trudio sam se da budem lakši od njega. Želio uhvatiti njegovu putanju. Pokušavao u dimu isklesati lice. I dok sam se pitao gdje je, postao sam svjestan toga da je za večeras dovoljno da samo napravim propuh. I odem sanjati disanje u bestežinskom stanju. Kad bolje razmislim, tamo i žabe lete...
15.11.2004. u 1:25 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
ja i jesam žena. interesantno mi je pisati iz muškog kuta.
Autor: Crazylola | 15.11.2004. u 1:45 | opcije
hm...pa zapravo da...recimo da jednostavno volim pisati u muškom rodu...
Autor: Crazylola | 15.11.2004. u 2:09 | opcije
a fazani?
Autor: pike_TS | 15.11.2004. u 8:25 | opcije
when doves cry...
Autor: LukreziaBorgia | 15.11.2004. u 23:56 | opcije