put i povratak

e, to je bio dan moj danas... (razmisljam, da li da pisem, ili ne? pa mislim, je, istina sve je to tastina fair, al bozemoj ak ne velim sto sam i kako sam, kako ce one neke za koje se po nuzdi moram nadat da se negdje kriju, znat da oce bas mene? ok, al probat cu se drzat granica, sto redovito ionako ne uspije...)
prolog i epilog, plesu skupa:
cist sam i opran, spreman za ljubav... i svi znate taj filing, i znate zasto onda, surogatno odemo se olaksat na iskru.. a neki se i tolko navuku na taj surogat da postane uskracenost od zeljenog i posljedice toga i bolje od ostvarenja zelje...?! uh, malo sam zabrijao. cek, polako, pomalo sik...
povijest razvoja:
naustrb ucenja ronjenja ujutro, jer smo pod vodom bili samo pol sata umjesto sat i pol kao zadnji put, imali smo jedan tastine-boost: najme kakti snimala nas TV i to ne bilokaki, vec HTV. hahahhaha. e nego, mislim sumnjam da ce odlucit pokazat moje mrsavo bicence prigodom skidanja odijela, pa me sve i ako budete jako pozorni mozda vidite samo zakamufliranog bolje neK na Iskri, ukljuciv masku i regulator... emisija ce bit neka dokumentarna - kap zivota, nest o vodi...
onda sam nagovorio frendicu koja je mene nagovorila na ronjanje, da se pentramo biciklima na sljeme. a uvijek nam vele da se ne smije na brda jelte poslje ronjanja... hihi... no onda je ona nekad nakon hunjke osla dole za svoje dobro (a frisko bilo gore, lijepo) a ja nakon vina kuhana dalje do nekih frendova u nekom domu sat vremena dalje, po makadamu i blatu samo takom. Pa si mislim, ronjenje, pa sad ovo tu sklizanje, pa sim pa tam, pa ja si valda trazim nacin za umrt ASAP, i zadovoljan, u extazi... hah....
e a onda fino velebitsko pivo. pa s frendovima po jednom nemarkiranom putu kojeg sam dio nedavno otkrio nocu s jednom dragom frendicom na afterwork setnji, pa po nekom dijelu gdje je pas jedne ovdje preeksponirane lejtli imao problem pri uspinjanju... da da bicikl na ramenu jasno. i umorno. pa nas je noc, pa smo se malo zgubili, pa je malo kise palo, al sve prekaljeni umetnici oko mene, pa je nakraju bilo samo sretnih lica... sto smo sretno na asValtu... hehe. e i oni nabrali hrpicu pogolemu rujnica. a ja nisam. nemam ih kome kuhat ionako, a kiselit postalo dosadno...
pa sam osho domou, mamici na kopanju, sretan i blatan kakti malo prasence. al ocistio biciklo, sto me iznimno veseli...macka, da ona iz Petrove price, jasno da je u mame ostala... njuska bicikl, sve u 16. mora da joj je strasno zanimljivo.
i onda tusiranje, umjesto s nekom, sa svojom biciklistickom opremom, e jebiga ;)
sve pet da me svako tolko krckanje u nozi ne podsjeti da nije sve savrseno... al opet, uvijek sam vise nekako volio stvari koje su imale po sebi neke oznake da sam s njima nesto prosao?
noda. e pa sad ovak sretan pozelio sam vam jos napisat i pricicu (stara mi je uvijek izmisljala price za lakunoc, al sve ostale nedovrsene, jer bi zaspala... al naucio sam da se moze tako krenut, pa se prica stvori. stoga evo ideee....
poklon za lakunoc:
bio jednom jedan pisac, koji je u nekom trenutku pozelio oslikati kucu najljepsim slikama, dakako svojim... i nije se htio obrazovat jer je po obrazovanju bio pisac i znao je kolko mu to daje, toliko i ogranicava. pa je provodio godine u pokusajima da oslika, i slikao, slikao... i kako bi mu se koji zid ucinio dobar, prelazio bi na sljedeci, ali ideje su mu stalno dolazile i tako je nakraju uglavnom prelazio bojom vise puta preko onih najstarijih slika, svaki puta bio malo zadovoljniji ucinjenim.... ali nakon nekog vremena, dvije su ga stvari pocele smetati: prvo, ljudi koji bi dosli i vidjeli, nisu se ponasali, kako je osjecao, kao da su pred najljepsim slikama na svijetu, premda je on iskreno pokusavao i vjerovao da ako vec nisu najljepse, da su vrrrlo blizu... pa je mislio - pa ako ovo ne vide kao najljepse, hoce li prepoznati onu koja ce doista biti najljepsa slika na svijetu? a drugi problem bio je jos tezi: naime, htio je baviti se i drugim stvarima u zivotu, volio je sadit biljke, volio je putovati... a pisanje je isto prilicno zanemario, pa je mislio, hah, a kako cu uistinu i ja znati da je to ta najljepsa slika koju zelim stvoriti, kako cu znati  da sam zadovoljan s tim? (hm, ostat cu vjeran obiteljskoj tradiciji i ovdje cu stati...:)
kraj:
evo, ovo za kraj divnog dana, kratkog daha al dubokog, ispunjavajuceg. a sad bi jos mooozda mogo ocistit onu gomilu kestenja koja ce se skuhana upljesnivit ako ju jos ostavim, al mislim da sam preumoran pa idem vidit onaj ovaj film, pa u krpice...
hvala na paznji, srdacno vash ... ( e to zvuci ko zajebancija, al zbilja to mislim!:)

ne, ne, tko jos ne vjeruje u horoskope...? :P

al ovi su bez oklopa vec davno... ili mislis dok ih secesh, posecesh sebe?

čitaću sutra na poslu, al osjećam da je bio dobar dan...:))

jes laki jes, secer s malko gorkih zacina, za pikantnost... :)