put i povratak

(btw, ovo nece bit onak umjetnicki kak sam htio, jer sam nakon neke izlozbe navrnuo do frenda koji je izvlacio cudne dimove iz neke gvalje... e i fali mi vec, ta koja nije bila moja, jer me ova frendova poTsetila. pih. evoti sad, hehe, imas me kojem falis dok te nema... samo je problem, kaj... me nemash. eh .)
no ostavimo prezvakanu pricu nastranu, ovo dolje nije za citati onima s osjetljivim zelucem... stoga, kao i zbog prekolike patetike, nastavit cu u revijalnom tonu, nevidljivo... (uvjeren sam da ce oni koji trebaju znati me citati...)
Wako je to bilo - ma nije mi trebalo nekih strasti i neznam ja cega sve ne, lijepo sam paletu jednom rekao da ce me alkohol i zene doc glave... mozda sad a mozda i nikad, jednostavno nekako me te pozude i strasti uvijek lose puknu, mozda sam stvoren za celibat? E uglavnom, ono kaj mi je trebalo bio je neki osjecaj bliskosti, neko prijateljstvo, stogod to smatrali pod tim... I ovdje je bilo ljudi koji su mi ga mozda ne znajuci, ponasanjem svojim i znali dati, nekako kronoloski - cloudlet, pale, msi, blazh sa raznim inkarnacijama, mislim, pike, dupina, luna, koka... pojavili su se tu i jos neki kao kojala, blacktoltec, winky, lala, lola, alte... sorry koga sam zaboravio i koga sam ponovio... e tak. dakle, eto hm, fala.
:)
 

uh da koji.... glaaadan sammm :PPP

ma da al ne da mi se domou... radje cu smislit nest premudro sto cu tu sutra napisat....

Ajme, nemoj...nisi nikad piso dimne pjesme pa ih ujutro čito? Smisli brate sutra, nije greda...;)))

"Imao sam puno razloga da se ljutim na svijet zbog onoga što mi se desilo, ali teško je biti ljut pored sve te ljepote na svijetu. I onda se sjetim da se opustim...i da se zahvalim na svakom trenutku što sam ga proživio u tom malom, glupom životu... (Vrtlog života) :)