put i povratak

Ima tih nekih cudnih vremena, kad se svijet mijenja. Mislim valda se on mijenja stalno, al nekad je to sitno, a nekad onak, radikalno...
Kad gubim cvrste tocke kao, i najvaznije, povjerenje u sebe, zbog onog sto sam radio i kakav bio... Ali to ne bude sve, onda ubrzo cijeli krajolik mijenja oblike i sve biva novo i neprepoznatljivo: bliskosti koje su godinama bile oslonci, nekako se rastope i pretvore u maglicaste obrise zidova na Jordanovim slikama; drage koje su bile neke okosnice odlaze u daleki zaborav, nisu drugo nego krpene lutke poderanih halja; noge, koje su bile oslonci, najednom budu nagrizene vremenom, ne mogu sto su mogle; ruse se zadnje oaze drveca u gradu, slucajno katkad pronadjem relikviju - razbijeno uskrsnje jaje jedno iz para njih dva; padne, slomi se njeno malo bicence sacinjeno od zira i ljeskinog omota, ...
Ostaje onda jedino stajati, i gledati, djetinjim, razrogacenim ocima... fasciniran svojom nemoci. I, s vremena na vrijeme, oprezno ili katkad neoprezno isprobati mocvarnost terena pred nogama, vidjeti da li je vrijeme za korak doslo, da li su promjene zavrsile, je li se okolina smjestila u neko stabilno stanje? To je zaista jedno iskustvo iznimne jakosti, kao da gledam kako djeluje Onaj-koji-stvara, kao da vidim nesto sto mi nije namijenjeno da vidim: gledam kako pomice kontinente, kako crta nebo, i mijenja boje... Iskustvo zastrasujuce misticno poput Smrti, a divno kao iskustvo Zivota samog.
(al ima tu jedna do dvije sitnice koje me cude: a) zasto onaj jeb*ni bager svojih 15 minuta radnog dana mora odraditi bas u 7 ujutro pod mojim prozorom?!!!, i b) frendica s kojom sam jucer pohodio xet, rece mi kako si je za nedavne grupne setnje mirogojem nasla decka... mislim stvarno... nikad ne znas di te ljubav zahvati. i zanimljivo kako je groblje katkad plodno mjesto. ;))))
 

B) pa zapravo mozda je to zapocelo jedne veceri kad su cigani svirali na zlicama.
A) i kod mene bager oko 9.30, mozda se translatirao.

nda, ...malen je ovaj (virtuelni) svijet. hahahhaha.... :)