put i povratak

Munje i gromovi odredjuju granice igralista. Velika livada sive trave, i crno nebo. Akteri scucureni u nedovoljne zaklone, dok se njihove duse pokrecu pod naletima vjetra, rigaju vatru, primaju udarce kopalja i maceva u meka tkiva... Ruke i noge, ostaci spolovila, ostaci snova porazbacani, na kojima se drugi hrane. Vjeshti ratnici brojnih lica, vode vojske... Tek poneki sretnik koji se smrcu spasio od ognjenih zelja tijela, bez tijela, taj poneki tek moze kadgod kome pruziti topli osmjeh... Oni zivi pate od svog zivota, za zivota nikad da se ne sretnu, njihovi sitni zakloni sazdani od zhelja, skrivaju se iza stabala, iza blagih padina bez grmlja - ili su lovina ili su lovci, ovdje nemaju izbora, nema naklonosti, vrijeme je suocavanja. Ili prepustanja. Sto ne biramo, dok u nama junacko srce bije. Zrtveni junci, svojim izborom, ili ne tako, nakraju nije vazno. Moja prevelika sebicnost tjera me na uzmake. Odraslost? Odgovornost? To su odvec stvarne kategorije... Ne, u ovom kraljevstvu nema vise nade za sunce, nema oslonaca za odluke koje spasavaju od kajanja, price su zavladale, mashta se otela... Uzivajte ove trenutke s nama, jer osjecam, prije ili kasnije opskrba vojski potrebnom krvozednoscu, krvlju i snovima, presusit ce, svi cemo se prerusiti u duhove, ako i to uspijemo. Jedino cemo u nekim arhivama ostati zabiljezeni kao tren, kao jedna potentna gromovita iskra sto je stvorila mnoge plamenove... Iza ce ostati dakako, samo pepeo, cvijece po grobovima, i vjecno zvjezdano nebo s mjesecinom i vukodlacima. Dotad, kako rekoh, uzivajmo u onom sto iz moje iskrivljene perspektive moze izgledati kao orgazmicki svrsetak nade jer, koliko god se molili, nebo se nece smilovati nama, sto gorimo zudnjom...
(Nda, a katkad je price prevec, pa bi rekao jednostavnije: ma da, nema tu lijevo-desno. Nemosh prdnut i zavrnut, nemosh ostat u kuci siguran i usput zeljeti naci onaj neki novi svijet tamo, negdje... Morat ces biti na otvorenom, ranjiv za bolne spoznaje o nesavrsenosti sebe, i svijeta oko sebe koje si izkonstruirao. Ne povrijediti? Ne zamjeriti se? Ali, bez toga nema pomaka. Sto vjerojatno trenutno nije dozvoljen izbor. I krivi korak i dalje je pomak... Tjesim se.
Darwinisticki iskustveno tako sam neuk, iako znam sve o transkripciji i translaciji. Urotilo se, mislim karmicki, da me nauci: da treba ubiti bez mrznje i bez kajanja, jer ces inace biti zrtvom...? Ili biti dovoljno velik i zrtvovati se? To je sukob morala i genetickog nasljedja: i od Isusa mozemo uciti da je moguce pobuniti se protiv pravila svijeta s kojima ne zelimo zivjeti, ali, to se placa ...zivotom. Lakse je razumjeti malu podjedinicu ribosoma nego se prilagoditi toj cinjenici opstanka. Boriti se istovremeno sumnjajuci u ispravnost sigurno je osudjeno na propast. Sam potkopavam svoj cilj...! Boze, daj mi snage da odustanem od borbe! Ali, ...on mi je to i dao, skriveno u toj mojoj slabosti, koju proklinjem cijelog zivota...)
 

Dosta neobično za jednog Van Helsinga...;P

sirena, lol! e jebote, kraj vas se co'ek ne moze dobro i pateticno cak ni samosazaljevat. e jebtese :P