Priča o Kseniji K.

Spremao se ići van. Pogledao kroz prozor, kiša nije prestajala padati cijeli dan. Spremio se polako, obukao šuškavac, uzeo vrećicu sa svijećama i kišobran koji mu očito neće biti previše od koristi vani. Uzeo je cvjetni aranžman u drugu ruku, provjerio još jednom da li je dobro zamotan u ukrasni papir, zaključao vrata stana i umjesto lifta krenuo polako stepenicama prema dolje. Uputio se na obližnje groblje.
Kiša se malo smirila i pomisli da to treba iskoristiti. Krenuo je polako, noge su ga boljele sve više, osjećao je svaki korak, uzbrdo, noseći aranžman u jednoj ruci a kišobran u drugoj. Kiša je padala sve jače i jače i papir kojim je zamotao aranžman, potpuno se razmočio, raspao i nehotice otkrio tamnocrvene i svjetložute ruže ukrašene tamnim zelenilom. Kada je stigao blizu groblja, kod tipa što prodaje voće uz Konzum, kiša je počela pljuštati. Prolom oblaka. Bio je potpuno mokar. Uskoro se izgubio u masi ljudi koji se kreću prema groblju. ZET-ovi autobusi, nervozni prodavači cvijeća, brojni automobili, lokve i rijeke blatnjave vode bili su mu pratioci.
Uskoro je stigao do ulaza na groblje, jedno od najvećih u Zagrebu. Širio se miris pečenih kestena. Koračao je polako, znao je točno kamo ide… nekih dvjestotinjak metara od ulaza, pa iza mrtvačnice i odmah desno, pored velikog bijelog dječjeg spomenika, pa odmah tri reda dalje. Položio je cvijeće na grob njene majke. Nikada tu ženu nije upoznao. Zapalio je dvije manje bijele svijeće te uklonio one potpuno nagorjele. Već je bio dobrano mokar. Kiša nije prestajala padati, nebo se namrštilo. Stajao je mirno, u tišini, vrijeme se zaustavilo, sekunde traju kao sati.
Ništa nije rekao, samo je jednu suzu ispustio. Pomolio se i otišao. Nije se okretao. Ona nikada neće saznati zašto je to učinio, okrenula mu je leđa. Položio je cvijeće na grob njene majke. Nikada neće razumijeti što to tjera usamljenog čovjeka da hoda vani u prolomu oblaka. Otišao je, slomljena srca ali čiste duše i on sada mora ići dalje. Bio je to oproštaj. Njezin je bio bez riječi, bez ikakvog postupka, bez objašnjenja… bez ljudskosti. Možda će ona jednog dana opet doći ovdje pod nekim drugim nickom i glumatati....

30.10.2004. u 17:04   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Trenutno nema niti jednog komentara

Dodaj komentar