Novi početak po xxx put...
Zvao sam je...jučer.. iako sam se nadao da će bit drugačije... nešto u meni je govorilo učini to i nazovi je.. čim sam je čuo, kao da mi je anđeo skinuo teret sa srca... ali odmah nakon, počelo je.. sve se počelo petljati.. bila je u nečijem društvu, nisam smio ništa znati.. osim da je bolje od kada se ne čujemo.. i neznam kako je došlo do toga da je sve nestalo, čak da je bolje ako nema moje ljubavi.. nikada joj nisam želio nuditi i mislio da bilo kakva ili čija ljubav nešto znači. da sama ljubav po sebi znači nešto.. nisam mogao pričati, misli su bile brže nego sam ih mogao izgovoriti i tad sam znao da je vrijeme da se povučem.. zbog čega smo oboje vjerovali da možemo uspjeti.. uvjeravali se da živimo u laži!??.. nikada nisam u to vjerovao, jer sam znao što je istina.. dovoljno je bilo zatvoriti oči.. a sada!??. .uopće nije bitno, mogao sam biti najbolji ili najlošiji, nakraju je uvijek samo jedan put.. zar bi trebali vjerovati da sva ova bol i patnja je samo sijeme iz kojeg dobro izlazi...
29.10.2004. u 12:58 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
nema točnih odgovora...ima samo točnih zaključaka o dostupnim opcijama...
Autor: pike_TS | 29.10.2004. u 13:11 | opcije
Prebolit ćeš ti to samo ti treba vremena,kao i meni,kao i svima...:)
Autor: crnapantera2004 | 29.10.2004. u 15:33 | opcije
"Spremniji smo da volimo one koji nas mrze nego one koji nas vole više nego što želimo..."
Autor: sheila | 29.10.2004. u 18:02 | opcije