put i povratak

(ha, admini odobrili slike, pa ideeee:)
lovina.
Ostajem sam: svi me napustaju. Zurim, utrkujem se s vremenom. Blagi znoj od nespavanja. Vidjen dok sam se ukradao na groblje. Izbjegavam cistinu, pazim na suskavo lisce pod nogama. Dubok huk dalekih vlakova. Sum vjetra u granama topole i breze. Drzim se ruba sume. Prve fotografije jos punog mjeseca. Izabirem sumu umjesto groblja. Preplasio sam pticu. I ja sam se prepao. Svjetlost kroz grane cini siluete. Stap je uvijek dobar suputnik. Gazim u blatnu jamu s obje noge, desna je posve mokra, od sad pa do vjecnosti. Uskoro ipak proplanak. Druge fotke, nagriza ga mrak, s lijevo-gore.
lutajuci.
Prazna ulica, mokri puteljci, nestaje. Skamenjen cekam, slikam iz ruke. Mrzim nepoznavanje tog uredjaja. Kazu da ovaj iznenadni vjetar prati eklipse. Pocinju se glasati prve ptice. Ponovno park, ponovno slike... Mjesec ostaje crven kad ga pokrije sjena Zemaljske krvi. Zvijezde su ostecene rasvjetom grada. Pocinju prvi jutarnji tramvaji.
docekujuci.
Sad imam nesto vremena dok otpocne povratak svjetla. Biram mjesto, iscekujem onaj fini trenutak. Na drugoj strani izisao je Jupiter, kao sin Boga Sunca, mali Isus, vodi za ruku Adama i Evu, Mars i Veneru... svi se premjestaju kako bi docekali da se pojavi On. Ljepljivi topli miris voska. Paucina po licu. Docekujem povratak svjetlosti, fotografiram. Uskoro, bas tada nekako, oblak se navlaci i prekriva dio Mjeseca. Prekrasno me je docekalo vedrinom. Pogledavam na drugu stranu, Jupiter, Venera, i negdje koju minutu prije pola sedam ujutro na istocnom nebu jedan meteor zacrtao je svoj put. Od njega je ostao hlapeci trag... Zhelje iz rukava.
(02.20 - 6.45 nocas, fotke vidite u galeriji... ona crvena serija pred kraj, to je s vecom osjetljivoscu kako izgleda za vrijeme pomrcine)

ah ti noble primitive :) ne, jedini par sam uhvatio uhom, tocnije moglo je bit i multisome, jer sam cuo samo glazbu iz auta parkiranog na livadici... oni su mene mozda pogledom pri mom svercanju u groblje...

dobree :-)

hvala što neko nije spavao...