put i povratak

(Iako je 'gledati se' povratni glagol, mislim da je vidjeti se moguce samo uz pomoc nekoga.)
ON:
Htio je da ga gleda. Mashnu na ledjima na pregaci kao jedinom odjevnom predmetu njegovog golog tijela nacinit ce ona. Uzbudjivala ga je ta neravnopravnost, volio je provocirati svojom otvorenoscu, ranjivoscu: dok su se obli pregibi njenih haljina prelijevali preko rubova stolca na kojem je sjedila, mogao je osjetiti njene otkucaje negdje unutra, znao je opip njene koze sto dira tkaninu odispod.
Bio je pomalo grcevit, ali to ga nije odvec zabrinjavalo: ta, poreze li si prst pri ribanju crne rotkve, krv mu je sasvim dobro pristajala na bjelinu te salate. Katkad bi, ipak, dodajuci novu cjepanicu u vatru zaboravio na njeno prisustvo i erekcija bi mu opala. Nepotrebno za reci, posramljenost time nije nimalo popravljala stvar. Ako bi ga tada pogledala hineci razocaranost, sve bi opet bilo lako. Ah, taj problem povjerenja.
ONA:
Voljela je svoje uzbudjenje dok ga je gledala otvorenog. Uzbudjivala ju je ta neravnopravnost, ali cesto nije znala postaviti granicu. Uzivala je u gibljivosti svojih misli, u igranju oduzimanja oslonaca, ali do mjere u kojoj joj je to oduzimalo slobodu izbora, time i uskracivalo uzitak (kao kad vrhom bica, umjesto da pucnete po necijim ledjima, vrh vas zapece na vlastitom obrazu). Nije zeljela pokornost podanika, htjela je uniziti one ponosne, koji nisu priznavali predanost. A on je imao taj racionalni 'streak' sto ih je toliko puta koshtao ostvarenja bliskosti.
xxx
Kao i uvijek, bilo je pitanje na cijem ce se terenu igrati... Njihova pomijesana zuta i crna krv cinila je prekrasan uzorak na crvenom kamenom podu kucice uz more. Prekrasan, da, ali uz kakvu zrtvu!?
Volio joj je dati da ga pokorava, nesto ga je ipak prijecilo da joj se poda. Svatko od njih uzivao je u toj igri mijenjajuci uloge. Dosad im je oboma vec bilo jasno da je igra daleko nadmasila vecinu ciljeva za koje su se borili... Nisu mogli drugo nego uzivati u toj velicini, tom neprobavljenom impulsu trajnom kao zivot, kao njihova mala vjecnost. Od dijela svojih zivota nacinili su umjetnicko djelo i pitali se moze li se vise od toga? Znajuci da otkrhnuta cjelina sadrzi vise informacija, pa je time i bogatija, od savrsenog oblika. Ipak, htjeli su kraj, a nisu mogli.
Znali su da su im karakteri zatrovani ponosom i nesigurnoscu, odgojem ili horoskopom i da ce ih njihove slabosti sprijeciti u ostvarenju potpunosti koju zele. Znali su isto tako da je nesavrsenost ispunjenja uvjet za trajnu teznju. Spoznaja te nesavrsenosti ipak ih je uvijek previse plasila da ucine i ono sto su znali da mogu. Veceras medjutim, nije im htio dati to zadovoljstvo; poput sparivanja odvec cednih indijskih svecenika i svecenica, bilo je nacina: natocio im je case jeftinog, a dobrog makedonskog crnog vina.
xxx
(Pitanje za publikum: kako opiti zenu preko interneta, a pri tom ostati i sam opijen?)
 

ah, ta divna opijenost... nedostaje mi....

koke :) / pih. nu, dakle, samo zato jer si ako nista drugo procitao zadnji i prvi redak, vrlo je jednostavno: i ovaj drugi glagol na isti nacin ovisi o drugima.... a tekst o tome ionako ti je pozeljnije cut iz zenskih usni, nego mojih zar ne ?

oh, jos jedan pametnjakovic... blago nama, tulavim zenama kraj vas prepametnih... zato tako i uzivamo...

koke otrovnija si od borgije. a ti, ti me oces unistit, jelte. al moras me prvo nac ;)

nisam otrovna, samo sam tulava... valjda sam jos i opijena... virtualno...

...zaljubljen treba uvijek biti... :)

i kad boli???

pa sta ja znam, dodje neko vrijeme kad ti je i to draze nego samo tisina, zar ne?

tisina ubija...

winter kills, rekli bi yazoo... a ja volim zimu. i groblja. zabrinut sam za sebe, sebicno jasno :)

volim kad lete pahulje a priroda oko mene sva u bijelom... a groblja... eh, godi mi taj mir, ali vezu me neka ruzna iskustva ;(((