O jednoj prodavačici...
Uvijek je stajala na početku pazara, vesela puna života, razdragano bi me pozdravljala... Znale smo uvijek popričati o svemu, o djeci, o tome što je ona studirala,a prodavala je jaja, gotovo uvijek je pazila da su "friška"za moju djecu...
Jednom, mi je ispričala neku svoju priču, i shvatila sam da nije bila osobito sretna u životu, u braku, bilo mi je žao, unatoč svemu, uvijek je pjevala u sred pazara....strašna je bila...
Onda je nestala dugo je nisam vidjela, jednom u šetnji sam je srela, bila je bolesna, karcinom, ali nadala se da se svega uspješno riješila i da će se oporaviti, ponovno sam je viđala,radila još neko vrijeme, i onda nestala sasvim...
Pitala sam idiota koji joj je bio muž gdje je, jeli opet bolesna ogovrio mi je zadrto seljački"Vrag joj je, izležava se po kući"...
Nije se više vratila, prošla je godina dana, a onda smo muž i ja ugledali njenu sliku u novinama, umrla je, a bezveznjak kojemu je rodila dvoje djece i dalje prodaje na Pazaru, s ogromnim osmjehom na licu kao da nju nikad nije ni imao za ženu...
27.10.2004. u 9:19 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Cat,ne budi zlocest.Zsa Zsa,on mora glumiti "veselje" u javnosti,tko ce od mrguda ista kupovati?Iako,izjava mu nije na mjestu.
Autor: ZVONKO_TELEFONKO | 27.10.2004. u 9:51 | opcije