Sound of Silence

 
Upoznavanje drugoga je poput kušanja jabuke...prvo ugledaš boju...je li crvena, topla i slatka ili pak zelena, hladna i kiselkasta...onda od te dvije sorte odabereš onu koja ti više odgovara...pa malo zagrebeš koru da vidiš ima li što ispod površine...ako ima...onda počinješ sa kušanjem...i naposlijetku, ako ti odgovara okus, grickaš je dok ne dođeš do srži...
 

Hello darkness my old friend I came to tolak with you again

ne...srž ne pojedeš...nju presadiš... njeguješ...i gledaš kako raste...

to je već stvar pristupa...baciš il postaneš najbolji uzgajivač jabuka. Btw. sjetila sam se male naljepnice u jednoj talijanskoj tvornici za preradu jabuka, bile su one žuto-zelene, jako slatke i sočne, a na njima je pisalo: mangami come vuoi (pojedi me onako kako želiš) ;)

jabuka? jel to onaj disko klub za mlade? :)
nego upoznavanje je kad stojis sa kisobranom na kisi a pored tebe stoji sisata plavusa i kisne :) zudi da te upozna hihihihi.. ali NE.. bolje neka kisne jer tak je bolje, em tebi pogled bolji em imas vise mjesta pod kisobranom.hihihihihi.. glupaca.. nek crkne.. hahhhahahahaha.. tiluliluluiulul

hm...deV...nadam se da nikad nebum stajala bez kišobrana u tvojoj blizini... ;)

:) putniče. ponekad ljudi pohvataju iste konce. we are the borg. ;)

Kažu da kušači vina s vremenom razvijaju sve finiji ukus...ne znam kako to biva kad predugo piješ bućkuriš pa te pogodi butelja finog vina...vidiš boju, čitaš etiketu, možda na tren naslutiš čak i miris, ali...moram priznati da je zastrašujuće