Izgubljen...

Vrativši se od nje u petak navečer, poslije onog umirujućeg razgovora, morao sam joj odgovoriti i preko Iskrice... Jer, teško je bilo reći sve tu večer, gledajući jedno drugo očiju punih suza. Evo te poruke:
Voljena,
hvala ti, moje je srce sada mirno, ovih sat-dva razgovora s tobom skinulo je ogroman teret s mog srca. Umirila si me, sredila me, napokon ću moći zaspati...Ne, nisam pred tobom plakao. Zaboravi one moje suze za vrijeme razgovora, ne mogu to kontrolirati, mora da je opet neki virus. Poštujem tvoju odluku, nikad ti neću ometatinovu vezu, bit ću ti uvijek prijatelj na raspolaganju, za razgovor, za kavu, za bilo što, samo da te mogu vidjeti, razgovarati s tobom, biti s tobom, makar minutu dnevno. Bez te minute, opetće reagirati onaj virus, koji mi unosi nemir, podrhtava srce, razdire me... I ako netko uđe u moj život, morat će prihvatiti prvo i jedino pravilo: Ti si moja Božica, i nema drugih božica osim tebe. Pa makar zauvijek ostao sam. Bože, zašto si je napravio samo jednu jedinu na svijetu? To nije u redu. Nisam neki vjernik, ali ako stvarno postojiš, to ti je najveći promašaj u stvaranju svijeta. Voljena, ti češ biti njegova, ali zauvijek moja. Tvoja djeca će me i dalje zvati "Tata", s tvojim sinom ću se rado napiti kad se vrati iz inozemstva (Kako je obećao), tvoja unuka će me i dalje zvati "djede D.", i ja ću biti sretan. A ti možeš biti sretna što te sada neizmjerno vole, ne jedan, već dva muškarca. I oba žele umrijeti zbog tebe. No, dobro te poznajem, te dvije neizmjerne ljubavi za tebe su zapravo bol. Na žalost...
Voljena, napokon idem miran spavati... litra-dvije žestice koju sam poslijepodne popio zbog tebe nije pomoglo, nisam se uspio napiti, samo otupiti. Tvoja topla riječ, utjeha, razumijevanje, nekoliko poljubaca (samo u obraz), izliječilo je sve moje boli. Ljubavi moja neprežaljena...
 
I stvarno, mirno sam zaspao. Ujutro, sve mi je izgledao kao ružni san, no, vrlo brzo sam shvatio da to ipak nije san. Ipak, bio sam miran, spokojan, kao osuđenik na smrt, kojem više nikakve molbe nisu pomogle za pomilovanje. Miran i smiren, znao sam da me krvnik čeka i oduzme mi život. Ma, kakav život... Neka ga uzme...
Ipak, iz tmurnog razmišljanja razbudio me telefon. Njezin milozvučni, brižni glas pitao me kako sam, jesam li spavao, je li sve u redu. Požalila mi se, ona nije spavala cijelu noć... nije mogla, kaže, opet je dugo, tiho, natapala jastuk suzama. Rekla je da mi je poslala novu poruku, odgovor, zamolila možemo se naći u našem omiljenom kafiću na kavi. Svakako, neizostavno, ultimativno, dolazim. No prije sam pročitao njezinu poruku:
 
Najdraži...
Ti još spavaš, liječiš dušu snom, i pravo je tako, samo spavaj... Javit ću Ti se uvijek, ostati ćeš svijetli biser u toplom nemirnom moje duše i nitko nećenikad uništiti, kod mene, sjaj Te ljubavi i tog jednog prpošnog, slobodnog i pomalo divljeg ljubovanja... Neću Ti pisati više, samo da znaš ovo što sam rekla, moram još neke stvari napraviti prije nego idem u grad.. mislim na Tebe i teško mi je, ali biti će sve dobro i za mene i za Tebe i za sve nas.Tvoja X !    
Nismo se našli u kafiću, odjurio sam po nju...

i kaj je sad............jesi z njom ili ne..............

Dobro, jel ti ne kuzis da ona tebe zajebava...ima drugoga, a tebe drzi na spagi, tebe kao ce uvijek voliti...ma daj...price za malu djecu

Vas dvoje prckate po zivoj rani, sta to jednom ne prerezete, manje boli, ovako stalno stavljate soli na ranu...neozbiljno

jel ti lijepo rekla da covjek ima pare, da joj to treba sad. a ti idi uplati loto il na kladionicu. zena u tim godinama pocela razmisljat mozgom a ne srcem.. i ja bi tak isto :)).. e a ja nemrem verovat da imas pet banki, mislila sam da to pise neki balonja

nego, 12 godina si s njom u vezi bio. a kaj si trazil po iskri :)) e braco moj :)