True story

Prema nekoj staroj legendi tj. grčkom mitu, mi smo bili jedinstvena bića, ne sjećam kako su se zvala ta bića, imali smo dvije glave i bili smo kompletni i tako hodali svijetom. Onda je neki bog, ili zbog nečeg drugog, došlo do rascjepa i odvojeni smo na muško i žensko i nakon toga svi ljudi traže drugu polovicu.
Je li to ono što svi zapravo tražimo, da li od tud dolazi onaj osjećaj usamljenosti, tuge, neodređeni osjet nečeg nedostajućeg, da li zbog toga postoji takva komunikacijska glad, jesu li posljedica toga sve naše aktivnosti, pa i ovakve stranice na kraju? Je li to taj vrag koji nas tjera tražiti dalje?
Jeste li možda našli svoju srodnu dušu?, nekoga kog volite, na kog se ne bi mogli ljutiti, derati, zamjerati mu, nekoga tko je vaš otisak u dijelovima koji vam nedostaju, nekoga tko vas nadopunjuje ondje gdje falite, nekoga s kim možete pričati bez riječi, a opet provesti noći u pričanju, nekoga, čiji je samo jedan pogled dovoljan da kišni dan pretvori u svjetlost, od pomisli na njega ili nju osjećate milinu kao vam se širi tijelom..., nekoga čije prisustvo razbija monotoniju svakodnevnice i od života vam čini pjesmu..
Mislite li da tako nešto postoji, jeste li već našli i tražite li uopće, nego mislite da je to samo neostvariva ideja.. Živite li možda tako?, Može li netko nekom biti srodna duša u nekom dijelu života ili je to zauvijek, svi vi koji ste sebe poklonili samo jednom ili jednoj? Je li to stvarno to?
Može li se uopće nečiji razvoj, pod pretpostavkom da se svi još uvijek razvijamo, tako idealno poklopiti s mojim da srodnost duša opstane, da se sve pretpostavke osjećaja srodnosti nadopunjavaju? Što mislite o tome?

Bog ih je rastavio jer su bili prejaki

Ovo zadnje je kao pitanje o jednojajčanim blizancima. Nema tako definiranih Srodnih Duša, ali ima srodnih duša koje su uz to voljne posvećivati se jedna drugoj i tražiti načine da premoste ona mjesta na kojima se razmimoilaze ili ih ostave kao oaze koje ne dijele. Da mi netko uvali moju žensku kopiju? Neka, hvala...a ostalo...pa...da...volio sam već, hvala na pitanju...;))

Ima nema, vrag će ga znati, ha pike. No, ne kvari romantiku

A, romantiku. Sorry...ček, a kaj ovo moje ispod nije romantično? Ideja da se neko dvoje ljudi može biti spremno tako žestoko posvetiti nečemu...

Romantika? Ma kakvi, kod tebe je razum u prvom planu..romantika ti je ono: viđe nebo:))

Ovo moje dole ti se čini plod razuskog razmišljanja? Ja to zovem čistom vjerom. Razum bi rekao da su izgledi za takvo nešto takvi da bi to valjalo koristit kao gorivo za onaj "improbability drive" pokojnog autostopera...;))

Inače, ja sebi nisam pretjerano zanimljiv, pa radije nastojim postić trampu tipa "uvalim ti mene za tebe i kupim ti još i sladoled" nego tražit srodnu dušu...;))

naravno, vjerujem u postojanje takve duše - baš za mene :)