Onako, usput

  Započeo je s ranim jutarnjim vađanjem krvi, sva sreća u mom vlastitom domu, i naravno, tetkica je pomiješala epruvetice, pa sve sad treba ponoviti, otići po novu uputnicu, savršeno za mene koja bijele mantile ne mogu smisliti, točnije imam od njih fobiju...
  Onda vodim dijete kod specijaliste, točnije otorinca, čovjek danas nije došao, dotle mi se dite isprepada interijera u koji sam ga dovela, ne znam uopće kako ću to drugi put izvest jer će sve prepoznati prije nego uopće dođe do izvjesnog Barbe..
   Idem popodne slušati tipa o "pravilima desne ruke u prometu", a sve mi se čini da bi me koji autić mogao "propisno" udariti, obzirom kakav mi je danas dan!!!

no, ajde, bar je instruktor zgodan :)

Za istinu reć' slabo mi to sad pomaže kad već nešto treba učiti iz knige, a meni se nikako ne da...

ma i moj je dan..joj,joj...što prije da ga zaboravim...