U SVITANJA

...jutrom kad se probudiš,konstatiraš ponedjeljak,
osjetiš topao dodir kave na usnici,zapitaj se:U KOJEM BI TRENUTKU ZAUSTAVIO VRIJEME? I DA LI BI?!
Možda sam ili u društvu?Dal ove ili pretprošle godine?
Dal u prizoru bezbrižne dječje igre  ili na godišnjem odmoru..
Na (ne)sreću vrijeme ne možemo usporiti,ubrzati ili vratiti.Možemo ga samo proživjeti..Hmm.ipak dobro bi bilo,recimo,produžiti ugodni boravak sa voljenom osobom.Ali,zbilja voljenom osobom!
I ŠTO SAD?
Dal ramišljati ili sanjati prije no što moram usnuti...Vama je to samo slijeganje ramenima...neka nova svitanja koja,kao i uvijek donose novi dan...

nije bas samo slijeganje ramenima...nekima je to svakodnevna borba sa samom sobom...

"U jednom trenutku postalo mi je jasno da više nemam vremena. Nemam vremena ma živio još samo jedan sat, jedan dan, godinu ili pedeset godina. Nemam vremena za turobne misli, za prepričavanje tuđih slabosti i pogrešaka. Za prepričavanje tuđih loših namjera. Nemam vremena za procjenjivanje kojim sve lošim smjerovima može krenuti neki slijed zbivanja. Nemam vremena ni za crne kronike, kamoli za zavist i zlobu. Za pretjeranu osjetljivost i uvrijeđenost.
Ma koliko živio, neću dospjeti učiniti sve ono dobro koje bih htio. Neću dospjeti životno izraziti svu onu zahvalnost koju osjećam. Uzmanjkat će mi vremena za toliko toga. Za napore koji me raduju. Za prijateljevanje. Za blizinu s voljenima. Za jednostavan hod, gledanje i disanje. Ma koliko dana da je preda mnom, jedan je od njih zasigurno posljednji dan moga zemnoga hoda. I zato mi je stalo da unatoč svemu što me opterećuje, unatoč svim mojim slabostima, unatoč umoru koji me usporava, unatoč nerazumijevanjima i uzrujanostima, svoje vrijeme, svoje dane, što mi više bude moguće, posvetim onome što prepoznajem dobrim i lijepim. Stalo mi je da dobrota i plemenitost postojano budu u središtu moje pozornosti. Da ne pristanem da moju pažnju zaokuplja, da me obeshrabruje, ono što obezvređuje ljudskost.
Jer do čovjeka je da za svoga vremena učini sve ono dobro koje mu je moguće. Ne da se opravdava onim što ga onemogućava. Ne da se uspoređuje s onima koji ne nastoje oko dobrote. S onima koji se zadovoljavaju mlakošću. Čovjek ni na koji način ne može izmaknuti svojoj osobnoj odgovornosti za dobro. A tko prione uza svoju odgovornost, uz dobrotu, steći će neslućene snage. I za sebe i za mnoge."

NE VOLIM PONEDJELJAK

1. POČETAK JE RADNOG DANA
2. ZAVRŠETAK LIJEPOG VIKENDA
3. ŠEFOVI SU PUNI ENERGIJE JER SU SE VIKENDOM BRUSILI I SMIŠLJALI RAZNE NEPODOBŠTINE ZA NAS RADNIKE