Kuća
Imati dom! Biti negdje svoj i sa svojima! Dom je biće u kojem opeka spremno prianja uz opeku, u kojem je i bol brižna i iscjeljujuća. Dom je biće u kojem disanje podržava disanje, u kojem se glas ne sukobljuje s drugim glasovima kaosa svojim odjecima, nego rađa prisnost. Dom je biće s krovištem od svjetlosti i s korijenjem od dodira.
Tko ima dom, ne treba mu drugih putokaza. Svi putovi poruke su njegova doma i one idu pred njim i krče mu put. I ondje gdje umor ga svlada, kao na neki tajanstveni znak niknut će odmorište koje će mu okrijepiti tijelo i obnoviti duh.
Imati dom! Dom je biće čiji zidovi nisu granice nego krila izlivena od vječnosti. Kao što vjedro bačeno u bunar iznosi bistru vodu punu mira, tako se i čovjek rada iz svojega doma: čovjek koji je odan svojem domu i kojem je dom odan, vjedro je za zvijezde, za sunca, za krijesnice, za svu djecu svjetlosti. Čovjeka koji je sjedinjen sa svojim domom prepoznat ćeš po tome što je zvijezdama usidren u život. I zato neka je mir tvojoj duši jer dom ti je blizak kao disanje.
17.10.2004. u 21:18 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar