Sreća od koje raste duša...
Da, dijete moje, ti znaš, premda ti to nitko nije rekao, u čemu je tajna života. Ti znaš što je sreća i čemu ona služi jer se nikada nisi o tome pitala. Srećom koja je u tebi, ti darivaš svakoga koga susretneš i svačiju sreću primaš sa zahvalnošću i povjerenjem. Sreća se ne čuva za sebe, ne sprema u riznice. Ona se čuva u očima, na dlanovima, u koracima. Sreći ne trebaju utvrde, rovovi, oružje. Sreći su dovoljne nježnost i spremnost. Ona je sjeme koje zna sve o životu.
Dijete moje, ova je istina dovoljna da ispuni čitav tvoj život danas. No, doći će vrijeme kada će ti ljudi govoriti, a možda i sama iskušaš da duša raste i od nesreće i od boli, ako se dobro razumiju. I da patnja dubi korito kojim će poteći više života, priteći bliže srcu. Bit će da je i to istina koju će ti valjati upoznati.
No, dijete moje, želim da ti danas sreća bude dovoljna. Da u nju stane čitav tvoj svijet. Da nastaviš ići sa svojim anđelom držeći se za ruke. Da tvoj anđeo i tvoja duša, zagrljeni, očuvaju u tebi dragocjenost tvojega djetinjstva.
To someone special in my life...
10.10.2004. u 21:36 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara