Svi smo mi tu zbog ravnoteže među zvijezdama, hmmmm :))

ODA SMRTI

Svanulo je,

i zrake sunca prosiplju se ljeno,

nad poljima krvlju okupanim,

leševima mnogim tražeć zjene,

mrtve i hladne.



Sunce već diglo se visoko,

nad poljanom krvavom, tihom,

i leševi već odavno smrde,

a gavrani crni zlokobno kruže,

i grakču mračni.



Leševi već su raspali se davno,

tek kosti još na suncu stoje,

i bjelinom svojom svijedoče tiho,

o poljani u zoru krvlju okupanoj.



Mnoge će zore još proći,

livade mnoge u krvi će se kupat,

leševi iznova prosut će se poljem,

gavran će opet ispijati zjene.



Gavrani su mnogi uginuli davno,

što nad poljem ovim graktali su crni,

mnoge ljudske ispijajuć zjene,

i kružili nad leševima brojnim.



I eto u zoru lešem postadoh,

na ovoj poljani krvlju okupanoj,

gavrani ovi ispijaju mi zjene,

pa grakču zlokobno crni.



Gavran crni iznova graknu,

i zjenu mrtvu slasno mi ispi,

pa mrtav pade meni na grudi,

nad poljem je zavladala tišina.

Je, imaš pravo, bila je depra, dobro si izvuko stvar...

nazvrljah je jednog tako blesavog dana...sad me podsjetila ova depra na tu stvar

kakva depra...???;)) pa ne čitaj depree....:))

phi. kak ti imas mracno vidjenje Smrti. ih...?

trenutak inspiracije....nije zalud ime zbirek koju sam u to doba izdao "Sumrak bogova"

brrrr, šta ti je? ovo je strašno!

Je, poželi nekad čovjek rađe da je tišina.

hehehe nick ti je kod onog kome si ga prikvacila...ja pronadjoh svoj :O)...sorry zbrisah te slucajno