Netko72

Poznata lica na tramvajskoj stanici,svi zamišljeni,
rijetko se čuje smijeh,možda tek pijane ekipa
što vrača se iz noćnog provoda i odlazi u novo zagrebačke
spavaonice.
Na poslu za pomalo straha palim svjetlo-dobro je nisam ZASVJETLIO U MRAKU
(znam da jednom hoću i to))!
Dalje je rutina,rad,pauza,rad,razgovor sa kolegama,klasična spika
U 15 sati sve zastaje,idemo prema izlazu,život ide dalje,
Popodne šetnja šumom,opuštanje,piće sa prijateljima,navečer
Palim komp,pričam,zezam druge,drugi zezaju mene…
Na tv-u nikad ništa,glupo mi plaćat pretplatu za par minuta vijesti
ili gledanje spodoba koje misle kroz krevet do zvijezda,inteligencija im
je ravna broju cipela koje nose,no jebiga tu smo što se može….

kojeg li značajnog i nadasve nezanimljivog života, skoro kao moj što je.