The restaurant at the end of the multiverse

Strava i užas, horor, to je nekako jedna od najosnovnijih pokretačkih snaga čovjeka, zar ne? Tako je čisto bojati se i strepiti... Po intenzitetu može biti slično ljubavi, ali lucidno zbog manjka endorfina, samo ogroman "rush" koji te premjesti u drugačije sfere postojanja, iznad trenutnih. Još čekam da mi se desi ljubav koje ću se bojati, to bi bio "the ultimate high".

Volio bih makar biti u strahu od nečega ili nekoga. Nisam već dugo, više od godinu dana, kada su mi se najcrnje noćne more ispunile. No opet, nedostaje mi taj aspekt vlastitog mazohizma, pao sam u visinu... Nije me zasmetalo čak ni ono što danas nije bila slučajnost već pokušaj provokacije, a nekada bi me to natjeralo na neku vrstu osjećaja. Ravnodušnost? Flegmatičnost? Smrt nevinosti?

you mean something like BEAUTY AND THE BEAST or FATAL ATTRACTION?

Fatal attraction for (the) beauty on behalf of the beast.

Možda kraj sebe trebam dijete.

what a coincidence,me too:)
I have a bio clock,and what is your excuse?

kak si ti trknut....os da te ja provozam po gradu malo autom, a? imal bus straha za 5 godina:P

Mislio sam na karakternu osobinu :) I ne hvala, ne sjedam u prijevozna sredstva koja voze žene, vjerojatno sam preveliki šovinist ;)

Možda u konačnici, ali na početku je u većini slučajeva potreban da nekoga pokrene s mrtve točke.

ahhh fors, ne budi mrtvo puhalo. dopusti si malo adrenalina u krvi:P

win, a mislim da ne misli na egzistencijalni strah..eventualno taj te ukoči. frka na psih.bazi (osim ak nije patogena:) ) moze djelovat motivirajuce.jašta

Možda :)

Nemoj mi se ispričavat' ovdje, sram te bilo! Pa ovo je samo blog, i još k tome moj blog :)

dugacak je put od strave do uzasa...