Simfonija svirana lutnjom princeze na zrnu graška
Adagio...
Meškolji se nota
neodoljivim zanosom orošena...
Uz slide na peto polje
treći prst, peta žica,
sviram legato...
Ide li to preko druge oktave?
Povlačim na dvanaesto...
Allegro sfumato...
Visoki G mi ječi u ušima...
Ne...pogledati partituru...
Silazim do devetog...
Moderato cantabile...
Da...sad osjećam...
Plaho se trže
ona nota...
Vibratom je ogrnuta...
U izmaglici
između žica sakrivena...
Dodirnuta pogledom
titana iz prvog reda...
Largo...
Nisam dugo svirala...
Po jagodicama crvenilo...
Idemo dalje...
Andante con spirito...
19.09.2004. u 16:04 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar