The restaurant at the end of the multiverse

Počelo je dobro. Plesno. Veselo. Onda je bilo loše jer mi iz nekog čudnog razloga treća piva *uvijek* iziritira želudac do te mjere da se pitam kad ću je izbaciti van otkud je i došla. Onda je opet bilo dobro. Zatim je uslijedila otprilike dvosatna rupa u sjećanju koja mi je ostavila ogromnu grižnju savjesti i svjesnost da sam učinio nekakvu pizdariju; sumnjam da ću ikada doznati kakvu... Smanjenjem promila alkohola u krvi proporcionalno je rasla ukurčevitost i, kao i uvijek u takvom stanju, prisjećanje svoje bivše s kojom je sve praktički puklo još pred godinu i pol i koju nisam čuo više od godinu dana. Ne u nekom pozitivnom smislu, dakako, već kao podsjetnik na vlastitu glupost i pogrešku - nisam joj nikada opalio i više nego zaslužen šamar... Hodao sam više od sat vremena do kuće, nepovezanih misli, prilično ljut i agresivan, na nesreću dvojice idiota koji su naišli na mene potkraj puta i kojima je bilo zgodno zatražiti moj novčanik. Jedan nije pokazivao neku posebnu namjeru ustati, a drugi je pobjegao slomljenog nosa i arkade... Hm, imam krvi na hlačama... Ma super...

Eh, da, today's fun fact: prskalice kod Importanne galerije pale se oko 4:50 i prilično su pedantne, pa ako im se nađete u blizini, pokušajte pobjeći prije nego što "pokisnete".

for, pa tko bi to od tebe očekivao...:)))))

"nisam joj nikada opalio i više nego zaslužen šamar..." lol :) i meni je žao ponekad što nikad ne znam pogodit pravi trenutak za tako nešto, i onda poslije žalim. kvragu!!!

Boli me šaka i sva je natečena... Ako se do sutra stanje malo ne popravi, morat ću doktoru da vidim jesam li što slomio... I dalje nemam pojma što s krvavim hlačama, pokušat ću ih oprati sutra kad starci odu na more...