Jedna godina više
trunk...
31. navršena
kud prođe vrijeme samo...
iskreno, u ove kasne sate i nije mi nešto do poklona
no uistinu, ove godine mogu se nečem radovati
jednom paru smeđih očiju
jednoj skromnoj ali divnoj ženi
mojoj prvoj dami :)
što ću ti pokloniti.. pitala me kratko...
rekoh samo, izaberi nešto, rado primam nešto korisno, svi tvoji pokloni meni su dragi, čak i kada su skromni..
nadodah da sam joj zamotao sitan poklon, čudila se da joj poklanjam nešto za svoj rođendan a ona meni nije još ni izabrala nešto, rekoh samo... ovo ti je poklonjeno srcem, vrijednost je u drugom planu.
Jel mi teško ili lijepo, ne znam ni sam sada, toliko sam očaran njenom osobom i toliko sam joj pažnje posvetio u zadnje vrijeme da joj je već blago neugodno od toga, ali me raduje jer vidim pozitivnu reakciju u njenim očima...
Zbog nje, malene i skromne više ne živim kao sjena i sve to zaista za mene ima velik značaj, spreman sam se svega odreći kako bi joj uistinu bilo dobro sa mnom...
Ponekad se uistinu bojim pitanja na koja ne znam odgovore, ali sada mi se čini kako mi je sve napokon barem donekle jasno.
Ostajte mi dobro svi, prorijedio sam svoje posjete tako da vas ni ne stignem pojedinačno pozdraviti...
let there be force with you...
03.09.2004. u 0:39 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar