Black

Eto, sjedim ovdje za kompjuterom sa mješavinom ljutnje i tuge u meni, očito bez nekog pametnijeg posla na ramenima. Slušam predivnu pjesmu Pearl Jama dok me kontradiktorne emocije prevladavaju i preklapaju poput vala na kalifornijskoj obali. Zbog čega? Zbog izglednog gubitka dugog prijateljstva. Naime, razočarala me prijateljica koju već dugo vremena poznajem, u koju sam možda i potajno zaljubljen ali je to samo po sebi potpuno druga tema s kojom nema smisla se zamarati sada. Diskutirali smo oko toga tko je za koga glasao. Kad sam čuo da je glasala za HDZ pitao sam ju kako može za njih glasati nakon svih šteta koju su napravili? Nisam mislio napasti ju ni ništa tome sličnom. Moja je bila samo provokacija. No, ta provokacija je dovela do jednog saznanja koje nisam trebao znati očito. Naime, kaže ona meni "neću glasati protiv ruke koja me hrani". Kako te hrani pitam ju ja? Da ne duljim previše, ispada van da je dobila stipendiju koju nije zaslužila zbog loših ocjena u školi samo zato jer je neki njen u HDZu i preko te osobe je dobila pare koja onda nisu išle nekom drugom učeniku koj je zaslužio više od nje! Počele su padati teške riječi jer je mene to užasno razočaralo i naljutilo. A ona se naljutila na mene jer sam rekao kako to nije pravedno i da nije zaslužila stipendiju. Upravo mi rekla da me ne želi više čuti jer ja nemam pravo nju napadati jer je njoj trebao taj novac. A kome danas ne treba?
Meni je već pun kurac ove države. Sve šta imam danas sam dobio vlastitom mukom i trudom i često su me prestigli oni "podobni" sa puno manje znanja i sposbnosti od mene samo zato jer su eto, u HDZu!
Mislim da mi nema druge nego otići iz ove države i više se ne vratiti jer nam očito nema nade!

31.05.2009. u 15:29   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Trenutno nema niti jednog komentara

Dodaj komentar