Forever Lost

Žao mi je ako me nitko ne razumije.
Žao mi je što tvoji interesi nisu slični mojima.
Žao mi je što me filmovi ne zanimaju previše.
Žao mi je ako misliš da svaka radnja u životu mora biti u svrhu jačanja moždanih stanica.
Žao mi je što se ne uklapam u tvoj savršeni svijet.
Žao mi je što ne možeš razumjeti moju ljubav prema glazbi. To je nešto u meni, nešto čemu se ne mogu oduprijeti. Ljubav je ionako iracionalna stvar, pa tako i ova moja, prema glazbi, ne mogu je objasniti.
Naučio sam voljeti ljude koji su različiti, različiti od mene ili od bilo koga. Sada nailazim na neočekivanu prepreku, a to je da drugi mene ne prihvaćaju takvog kakav jesam.
Ne znam je li potrebno išta generalizirati.
Možda je to samo jedna osoba kojoj baš ne pašem, a možda neću naći nikoga, jer možda su svi onakvi kakav sam ja prestao biti: kritični prema drugima.

...ovih dvadeset su godine ili... :P

Da, što s tim?

...pa niš ak su godine... :)

Naravno da su broj u zagradi godine.

...ajde, kaj si tak ozbiljan...malo te zekam...u biti, ne vjerovah da si tako mlad ovo napisao...eto...

nevr_mor, to što je osoba sposobna napisati bilo što što nije općenito zatupljujuće skakutanje već može izraziti sebe kroz riječi, ne ono što želiš vidjeti nego ono što jest, ne znači da ne može biti upravo suprotno, odnosno zatupljujuće vesela :P Trenutak depresije, trenutak kad se sve nakupi, to je moglo biti ovo...
mario88, u svijetu smo gdje je nemoguće naći jedinstvenost nisi jedini. Tolerancija je jednostavno stvar koja ne prolazi u svakodnevnom razgovoru koji je plitak i zasniva se na stvarima koje radije ostavljaš nego bodeš, znam, zato i jako malo pričam, osim s par dobrih ljudi uključujući sebe. Samo treba naći par ljudi, formirati krug dobrih prijatelja s kojima možeš biti to što jesi :)