The restaurant at the end of the multiverse

Još se nisam privikao na rana buđenja, pa kasno odlazim spavati... Eto, četvrto takvo buđenje ovaj tjedan, a ukupno sam prikupio dvadesetak sati sna, što mi je inače bila dvodnevna norma.

I dosadno mi je. Ali stvarno dosadno. Od osam radnih sati, ako tri nešto radim, odlično. Nisam nikada mislio da ću ovo reći, ali želio bih više radnih obaveza :( Trenutno mi nema nikoga u sobi da mi bulji u monitor (još nemam "svoje" računalo i radni prostor), pa mogu malo Iskričariti i pisati ovaj blog pa tako utrošiti 10 od ukupno 480 minuta radnoga vremena...

Maloprije sam kopao po mobitelu, prošao kroz svojih stotinjak unosa i shvatio da ih praktički sve mogu izbrisati. Imam u toj glupavoj, pištavoj spravici kolege s faksa (koji mi više ne trebaju), kolege iz srednje (koje većinom ionako ne volim), neku curicu kojoj sam pred godinu i pol trebao snimiti par CD-ova (ali se ispostavilo da ih ipak nemam u kolekciji, plus to što sam tada bio u nekakvoj vezi pa me nije interesirala :)), i još neke nebitne ljude.

Brojeve onih koji su mi bliski ionako znam napamet. Sjećam se i brojeva svoje dvije bivše, kao i jedne koja mi nije bila suđena.

U principu, jedini je pametan unos u memoriji mobitela onaj moje SMS frendice koja me svaki tjedan bar jednom razveseli nekim kratkim vicem. Zapamtio bih i njen broj da je zovem, ali ostajemo vjerojatno zauvijek samo na tipkanju.

Kako je kod vas? Koliko vas u mobitelu ima brojeve koji vam ničemu ne služe? Na koliko biste nužnih i potrebnih brojeva mogli svesti imenik u mobitelu?

moja 'normalna' doza sna je cca 12-tak sati dnevno :) sve sam rekla :)

šedov spavalica...;)...meni je mob izvjestan potsjetnik, memoriram sve i svašta...i povremeno čistim...ali neke brojeve ostavljam mada više znam da se nećemo čuti ( za slučaj da me zovu pa da znam od koga je - pa da se ne javim!! )...a tu su i brojevi koje nikad ne zovem...s moba...neki fiksni da mi se nađu pri ruci, neki pin-ovi...itd...( i onda kad izgubim mob...ostanem bez svega ;) )...napamet znam par...one koje zovem s posla npr. pa ih moram ukucavati a ne zvati iz memorije...( u biti...dok mi se memorija ne napuni...ne brinem ;) )