nikada nisam znao pjesmi dati ime.....
zorom dok ptice se bude i cvrkutom objavljuju svoj život jedno staro srce, pogledavši nazad, tužno se osmjehnu i nestade u magli snova... tamo negdje, kosa duga, crna poput uglja, poput noći, nekim će drugim putem poći... oko sretno, oko tužno, ruka ruku traži. ne nalazi.
06.05.2009. u 7:46 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar