Forever Lost

Ja? Što to znači? Imam li ja svoje ja? Jesam li se ikada našao u nekoj grupi; jesam li se ikad igdje uklopio; jesam li se ikad složio sa općeprihvaćenim mišljenjem?

Ne. Ne. Ne.

Može li se početi život u 20-oj? Zašto pitam? Zato što sam prije bio nitko, nisam postojao. Ja sam čovjek bez prošlosti. Bio sam ignoriran, bez društvenog života, zatvoren u svom malom svijetu. Zar mi je bilo dobro? Pa, s vremena na vrijeme sam plakao u intimi svoje sobe ili na putu kući, u busu, ali ostatak vremena tješio sam se ciljevima, a svi ciljevi su bili škola. Da, srednja škola kroz koju se većina provlače, ja sam stvarno vjerovao da ona ima smisla i da je svaki predmet zanimljiv.

Ali, pustimo školu i pustimo prošlost. Bitno je reći što ili tko sam sad.

Sad sam netko tko želi započeti novi život. Istina, započinjem ga već nekih dvije godine, ali mislim da je napredek itekako postignut.

Ipak, kad upoznam nekog novog, npr. preko iskrice, ne volim pitanje "Gdje izlaziš?". Tada ne znam što bih rekao, počenm mucati, znoje mi se dlanovi, a to sve samo u slučaju tog jednog pitanja. Svo ostalo vrijeme sam sasvim normalan. Zašto me to pitanje čini tako nervoznim? Zato što je moj život počeo nedavno, a u to kratko vrijeme nisam stigao dovoljno puta izaći van da bih mogao reći: "Eh, ja izlazim tu i tu". Kada bih odgovorio da ne izlazim, pitali bi me zašto, a razlog ne mogu izmisliti ni da želim jer stvarno želim izlaziti. Toliko o tome.

Dakle, tko sam ja? Netko tko sada počinje živjeti. Kod mene je sve uvijek bilo sa zaostatkom. Ne mogu reći da sam zaostao u razvoju, to hvala Bogu nisam, nego bih rekao da sam zaostao sa društvenim životom. S obzirom da ga prije nisam imao, naravno da sad nemam prijatelja, društvo, niti izlazim van. Ali upoznao sam neke ljude koji kažu da sam normalan. Na meni na prvi pogled nema ništa čudnog.

Ako si drugačiji od drugih, ne znači da su oni normalniji od tebe. Kriterij "normale" je samo vrijeme u kojem se živi. Ti si dečko sasvim poseban i budi zbog tog sretan.

..čuj stari,kad se več tak dugo tražiš,strpi se još malo,upiši se u teretanu,i sve slobodno vrijeme provodi u njoj,ne samo zbog mišića i ljepog torza,nemogu ti baš sve reći,skužit češ več..zdravPo

Ma nemojte misliti da sam u nekom problemu. Samo sam ukratko opisao sebe. A što se tiče prvog komentara... cijeli život je na neki način traženje, iako, bojim se da nisam previše shvatio vaš komentar. Uvrede neću trpjeti.

haha, bnmg, u teretanu već idem i mislim da sam shvatio na što misliš :)

..nećeš trpiti uvrede??' a što ćeš učiniti??'-izaći ćeš van??--kretenska reakcija osobe s IQ-om plazmodija..

Ne prihvaćam uvrede zato što su to nekonstruktivne izjave, izjave mržnje prema nekoj osobi koje osobi kojoj su upućene mogu donijeti bol. Ipak, nemojte misliti da me zadire uopće vaša uvreda jer me uopće ne poznajete i uopće ne znam na temelju čega vi mene mrzite.

..mario,pusti seronju,po svim blogovima sere..

zivot počinje kad god ti hoces...

Gospođa OŽUJAK bi se mogla posramiti sebe, ovako anonimna , razlijeva po cijeloj iskri svoju žuč... a ustvari je vjerojatno neka bjednica...
Mario, ne brini za takve, pa to su jadnici...
Idi hrabro, pred tobom je život, SVE stigneš.... najmanje je važno od svega kuda se izlazi, neka ti ne zapne riječ u grlu zbog takvog pitanja.

OK, više me ne brine gospođa ožuajk, sigurno je neka ogorčena baba koja nezadovoljstvo vlastitim životom iskaljuje na drugima.
Nije mi izlaženje neki prioritet u životu.

Uvrede koje netko izreče ne definiraju tebe kao osobu već njih, kakvi su na jeziku i umu, tako da ih ne treba ni razmatrati, osim ako želiš upoznati tu osobu :P
Život započinje kad postoji volja za tim, željezo se ne kuje na ugodnoj sobnoj temperaturi nego na nepodnošljivih 500 stupnjeva u kojima jedino može promijeniti oblik. A čini se da si spreman na to...
Anyhow, promjena good, da, I like it, you as well