Operation flashpoint
popizdio sam ,nemogu nikako izać iz te proklete šume,a moram poslali su na mene cili bataljon specijalaca,kroz šumu samo nasrćem na njih, mislim da se neću izvući ubit će me prije ili kasnije,previše ih je ipak..!Pribojavam se smrti,odlučio sam da više ne srljam kroz šumu nego da čekam iza bukve pa ko naleti..I stvarno vojnik sa kalašnjikovom stoji pred mene al nevidi me od gustog žbunja treba samo ga naciljet i ubit. Paam . Pao je gotovo..ura poveselih se ..al na kratko ostali mu kolege kad su čili pucanj odmah su počeli pucat u mom smjeru ..moram nekako van iz te šumetina.Trčim koliko me noge nose ,trčim spotičem se o granje,oko mene žvižduću meci.I napokon nazire se kraj šume.Možda ću biti bolje sreće u polju.Trataratratataaa,uuu majkumu mitraljez brije po polju ,ovi su mi za petama ,u šumu nesmijem na brisani prostor još manje ,osjećam se kao progonjena zvijer ...šta da radim ,brzo donosim odluku sakrit ću se u žbunje . Upalilo je oko mene puno vojnika niko me nevidi super,čujem im dah ,sčušam njihov ruski jezik,srce mi lupa imam osjećaj de će me ono jedino odati,nedišem....U napokon odlaze..,šta ću sad na polju me čeka onaj mitraljezac kao njega zaobići, iza mitraljezca je drugi šumarak a iza tog drugog šumarka je selo do kojeg moram,tu su naši . Idem ,nemogu više čekati,idem na juriš pmožda i preživim. Trrkkkkkk,još malo,još malo,još malo do šume još samo pinkicu...trattatrattratr...............................
12.08.2004. u 21:30 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar