Onako, usput

  Konačno odmor, koji nije odmor jer drugi sadržaji čekaju da budu završeni, gotovi.. i praznina, nakon odmora ponovno tamo, gdje nije lijepo gdje nije dobro.. gdje ne pripadam... 
  Ah da, bila sam tamo gdje sam jednom pronašla sebe, i ostavila dio svoje mladosti, svoje snove, sanjarenja, i znam da mi fali, i bez bzira što mi se čini da bih možda ponovno mogla jednom, čini mi se kao i svaki put da sam blizu, a zapravo nisam...
   Svjedno, treba opet dignuti glavu, zaboraviti, glumiti da je sve svjedno,da je sve dobro, a nije... ne mogu mu reći Zbogom, a trebala sam odavno, ne mogu jer samo sam tamo pronašla sebe.. Ne mogu!!!!

Hej! Kakvo je to raspoloženje? Ne biti tužna.. :)

Ne odustaj od svojih snova...

...snovi ne moraju biti bajke...ne treba ih ziveti i stvarnost mijenjati zanjih da bi opstali...treba ih cuvati u tajnom pretincu i izvuci u pravo vrijeme, a ono ce sigurno doci, sigurno!!