KAKO JE SVE POĆELO
Jednog lijepog dana te kišne većeri,ostao sam sam bez igdje ićega,iako sam i prije toga također bio sam i bez ićega.I tada je sve poćelo i još traje ovaj oćaj i osjećaj nemoći što ne mogu jednostavno obući odijelo,staviti naoćale i izaći na rivu uživajući u sunćanom danu dok pada ova dosadna kiša a mrak je već odavno obavio cijeli Split.Šteta što i noću ne sjaji sunce i šta po kiši ne mogu hositi naoćale za sunce u ponoć,pa zar je do toga došlo i kod nas hm...?
Već neko vrijeme primjećujem kako iz dana u dan viđam sve manje i manje šarenih slonova i bijelih miševa i to na onim mjestima gdje bi ih inaće redovito viđao i to u većim kolićinama no o tom problemu ću morati konzultirati starog prijatelja Psihijatra,on se u to dobro razumije,da da.Ćesto se zatećem kako u posljednje vrijeme nisam sasvim sam kada sam sam,odnosno svako malo uhvatim nešto neuhvatljivo iza svojih leđa kako mi manipulira s mojim mozgom i unosi mi totalnu zbrku u centralni živčani sustav.Ja inaće volim kada sam donosim odluke o svim mojim životnim radnjama i o svim svojim materijalnim dobrima koja posjedujem volim sam upravljati.No kao što sam slućajno primjetio kako se više ne mogu i ne smijem pouzdati u sebe,u buduče ću predložiti da me ne moraju više j.... u zdrav mozak iza mojih leđa već da to jednostavno rade otvoreno i frontalno jer i inaće ih u tome nitko neće niti može sprijećiti pa onda šta da se skrivaju iza leđa,ok.
30.03.2009. u 22:16 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar