Onako, usput

   Ponekad se zapitam, gdje sam bila prošle ili predprošle godine u ovo doba.. i onda razmišljam o prolaznosti vremena..
  A prije devet godina, ovaj dan je za mene bio nešto što ću uvijek pamtiti...danas međutim, ovaj dan za mene znači ujedno početak odmora, zasluženog,a i prvog u životu koji se u jednoj firmi u kojoj radim zove kolektivni godišnji odmor..
  Nastojat ću svakako uživati u svakom njegovom danu jer zaslužila  sa ga i ja i moje kolegice nakon dugih noćnih smjena, rano jutarnjih ustajanja...Živila radnička klasa, ma kako to kome ovdje zvučalo!!!!!

zaboravi jucer, malko misli na sutra , a zivi DANAS...moj je moto...

Ma ništo gledan "Velo misto" puno ovih dana, pa sve mislin kako je ta parola baš lipo zvučala, nekad, a sada kada je najpotribnija niko ni da je se siti...jebenije nije za radnike nikad bilo...