Pejzaž
Ponekad poželim
uokviriti te riječima.
Kao purpurni pejzaž
na obali vjetrova
prisloniti te o zid svojih sjećanja.
I tamo da rasteš
svakim danom oplemenjen
koracima nekih slučajnih stihova.
Promatrala bih te
iza vjeđa...
A ti bi samo šetao...
Dječački šutajući kamenčić po putu...
04.08.2004. u 22:23 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
slatko:)
Autor: T--F | 04.08.2004. u 22:29 | opcije
Čitam ovo već stoti put jer me dirnulo! Iskreno! Ali neznam što bih rekao. Nemam dovoljno lijepe riječi!
Autor: josua | 09.08.2004. u 14:36 | opcije
Hvala...to sam napisala razmišljajući o jednom predivnom prijatelju... ;)
Autor: Crazylola | 09.08.2004. u 16:46 | opcije
O takovima treba pisati. Oni su uz ljude koji nas uče najvažnije osobe koje čovjek susteče, voli, poštuje i pamti kroz život.
Autor: josua | 11.08.2004. u 8:53 | opcije