Karneval....
Dugo nisam bila na Karnevalu u mom malom mistu,ne znam uvijek je vrijeme nekako odvratno, pa se mislim za tih uru, dvije pa k tome još put, uvijek sam odgađala, neću ove godine, dogodine ću otići.. I tako prošlo je gotovo šest godina da smo zadnji put bili tamo baš u vrijeme Karnevala...
Uvijek nekako punih pluća idemo tamo, kao da će se nešto promijeniti od zadnji puta, ne znam kako moji, ali ja uvijek očekujem da ću konačno vidjeti više stanovnika, žitalja moga grada... Međutim, sve nas je manje, neki odoše jer ne mogu podnijeti da im djeca odrastaju u pustom gradu gdje je nestalo Kina, kazlišnih događanja, nekakvih dodatnih aktivnosti bilo sportskih bilo kakvih drugih, uz koje će im djeca odrastati... Nema više ničega osim sumornih kafića i praznih ulica...
A te ulice skrivaju moje uspomene, moje prve ljubavi, neki puniji ispunjeniji mali gradić u kojem smo mi svi koji ga volimo stasali i uvijek mu se vraćamo, želeći da jednom opet bude takav...Izgleda da je prokleti rat uništio svaku nadu da se to opet jednom dogodi, svi pomalo odlazimo u potazi za boljim sutra, ostaju zadnji njegovi žitalji koji još imaju nade da će jednom biti drugačije... A Karneval je iz godine u godinu sve manji i tužniji na žalost....
23.02.2009. u 9:14 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar