Izvan pameti

Osim dnevne problematike i nekakvih planiranja najcesce vezanih za materijalnu sferu nismo skloni razmisljati o tome kakav trag ostavljamo u prostoru i vremenu. Sto bi taj tag i mogao biti? Primjerice, muskarac se sagne da zaveze cipelu, a starica nedaleko od njega pomisli na to kako je nekada slicna muska straznjica bila stisnuta medju njenim bedrima. A sada je to samo proslost.... Razmisljajuci umom mlade osobe, to moze biti pomalo bizarno, ali je zaista moguce da nekoj nasoj sugradjanki i takvo sto padne na pamet.

Ima nas koji nismo obdareni fizickom ljepotom, imamo li pravo gledati lijepe ljude i razmisljati o tome mozemo li biti i ostati zajedno s takvom osobom? Ako mi je ljepota znacajna kod partnera(ice), zar moram lagati sebe i misliti kako ljepota nije bitna? Ili, ako sam lijepa, da li samim time imam pravo biti drska, omalovazavati i igrati se tudjim emocijama? Smijem osjecati zadovoljstvo u tome da mamih uzdahe i sirim zjenice onih s kojima razgovaram?

hm. što znači biti lijep?

pravo veli tratinčica.. meni je upravo najčešće lijepo što drugi niti ne zamjete