Izvan pameti

Rano proljece, sunce visoko na nebu i ljudi koji setaju centrom grada. Nekako u polu snu, krecu se prema zadanom cilju, ali im misli setaju ispred koraka i ne vide druge oko sebe. Lica govore puno, cesto trpka i zabrinta, rjedje vedra i otvorena. I nismo navikli hodati otvorenih lica, bez obzira sto nam je to lakse i ugodnije.

I sto se desi? Prodje jednostavno mlado bice, samo po sebi neiskvareno. Lice je meko, pogled pomalo zbunjen, kosa neuredna, a odjeca lezerna. Nakon toga zrela zena cvrsta koraka, jasnog pogleda, ali s laganim grcem na licu. Negdje kasni.

Zanima me gdje se izgubi dijete u zeni i kako se to desi? Sazriju brze od nas, muskaraca i ostanu tako jasne i odredjene, cvrstih stavova. Steta, nekada bi trebalo malo premotati film unatrag i pokusati poci drugim putem na raskrscu. Cisto probe radi...

misliš?

ahhhhhh na tom raskršću što ga spominješ...ona se razvela. Pošla je svojim putem. preboljela. nasmijala se. procvala.

gdje se izgubi dijete?dođe do nekog prijeloma,pada...i onda dijete bude ranjeno,povuče se...al vrati se,čim se ustane :)))