Aj liv, egejn! (rek'o b' Caleb i uz'o vile u ruke)

(farbanje onog kamenja s brojevima uz cestu)

Davno sam rekao kako to ne volim. (hmmm... davno? prije dvije-tri-četiri-pet, koliko je ono prošlo godina?).

Zapravo, to se ne radi iz čistog mira, nego je potreban nekakav poticaj za takvo promišljanje. Poticaj ne mora biti pozitivna stvar. Uglavnom i nije.

(Iako znam dvije bezpoticajnostalnosamoanalizirajuće osobe. Jedna je ispravnopunofunkcionirajući član ovog modernog društva zahvaljujući napretku moderne farmakologije. Druga osoba je kratko i blago rečeno, potpuni idiot.)

Pogled unatrag/unutar sebe može biti dobar, bez one ljigave nostalgičnosti i citiranja Đoleta. (Ili se možeš iznenaditi i pronaći veliko ništa.).

Recimo, postoji izvjestan napredak od blaženog pubertetskog i adolescentskog doba kada je čovjeku za sreću dovoljno povaliti nešta, popiti gajbu piva, pohvaliti se pred svima (a i njihovom rodbinom), te stići (lepršavo-teturavim korakom) živ i čitav doma. S vremenom se stvari promijene (iako i sada mislim kako je dobro i sasvim u redu stići živ i čitav doma).

Rezultat analize nije me iznenadio.
A koji je rezultat?
Jebite se, i ne zabadajte svugdje svoje znatiželjne njuške, osobna stvar.



(So aj tejk a litl bed vit d gud,
it ejnt džast blak end vajt.)

Lajk aj giv a dem.

Vel, hev aj eskd ju for opinjn?

who plum you!

Ivn if ju hed hed, it vudnt hev helpt. (Sve i da jesi, ne bi pomoglo.)

(Bah, "Čak i kada bi imao glavu" je zanimljivija rečenica.)

Helpd mi, or helpd ju?