Pokonjenom konju se ne gleda u zube

Svake godine moramo u općinu predavati zahtjeve za nove radne dozvole. To je u ovoj idealnoj birokraciji riješeno dosta bezbolno, ispuni se jedan formular i preda s prijašnjom dozvolom. Dva tjedna nakon toga, na poštansku adresu dolazi zahtjev za podizanjem dozvole i za cijeli se poatupak plati neka sitna svota novca (koja, kad se pomnoži s brojem zahtjeva, zacijelo daje znatnu sumu, ali ostavimo to po strani u ovoj priči).

Prošle mi je godine u oko upala službenica na šalteru. Izuzetno lijepa, vitka, plavokosa i plavooka, govorila je polako i smireno. Svoje je sitne dužnosti obavljala gotovo svečanim, sporim koracima, kao da ima svoje vlastito gravitacijsko polje, ne podvrgavajući se istim konstantama kao mi, obični smrtnici. Ništa čudno da sam je zapazio, djelovala je nezemaljski. Nakon što smo sve obavili prošle godine, obojici nam bivajući (čak i međusobno!) neugodno priznati da smo zurili u nju, na njen smo račun na izlasku iz zgrade zbili nekoliko šala i zaboravili stvar.

Ove je godine trebalo obaviti istu birokratsku proceduru kao i prošle, i čim nam je stigao formular, pavlovljevski sam se sjetio mlade usporene dame u općini. Siguran sam da je i cimeru ona prošla kroz glavu. U općini nas je, međutim, dočekala neka druga djevojka. Na brzinu smo, nervozno, riješili par zavrzlama: nalijepili slike i u prisustvu službenice stavili formalni potpis. Na odlasku nisam mogao odoljeti da ne pitam što se desilo sa prošlogodišnjom djevojkom na što me cimer prostrijelio pogledom.

"To je najneobičnija priča, dragi gospodine. Vjerojatno ste ovdje bili u veljači prošle godine; da, pred otprilike godinu dana. Sjećate se, hm, kako da to kažem, da se ona nije jako brzo kretala? E, pa njeni su roditelji bili pomalo zabrinuti zbog toga. Kasnije se pogoršalo. Slali su je na preglede najboljim liječnicima, međutim, nikome nije bilo jasno o čemu se radi. Svi su nalazi izgledali normalno, osim što su bili... Hm. Vremenski usporeni. Postajala je sve sporija i sporija, u kretnji i govoru. Izgubila je posao, a, kako nije bilo jasno radi li se uopće o bolesti (neki kolege su tvrdili da se samo izvlači od posla!), odbijen joj je i zahtjev za bolovanjem. Tako se ona kretala i govorila sve sporije i sporije. Na kraju je prevežena u bolnicu i u nekom trenutku jednostavno stala. Liječnici su je proglasili mrtvom pred zaprepaštenim roditeljima, nakon što nisu zabilježili srčanu aktivnost neko vrijeme. Pokopana je u rujnu, pokoj joj duši." Djevojka se rasplakala, a ja sam se počeo ispričavati. Odmahnula je rukom i projecala: "Znate, ima nas koji misle da ona uopće nije mrtva. Zatvorena je u lijesu duboko pod zemljom, naše će joj godine prolaziti poput minuta, ali do kraja Vremena će ostati zatočena i bespomoćna..."

Odmahnuh rukom, i rekoh, predugo (a i neme izglednog seksa u priči)..

da. al oseti se izvjesni eros. eros stupora.

@boli_me: Od sada ću promijeniti svoju poetiku i samo za tebe pisati priče kraće od 162 znaka. :-p

Hvala ti, od srca..i malo više eksplicitnih slika seksa, ako može.

Hehe, sassumi. Tako nekako... :-)

@boli_me> Evo, eksplicitnije od ovoga ne idem: https://www.iskrica.com/weblog/com.php?ID=291585&WID=658003 :-)

Suptilna sam , i meni je dovoljno. :)

Suptilna, ali nekonzistentna. :-p

Morat ću se dodatno obrazovati, ne razumijem vas uopće..ovo :P, ;D :šŽ..i tako to. Zaista.

Idu ti jezive priče :-)).

Hvala. U nekoj sam romantičarskoj fazi.

Trebalo ju je naviti. ;-) (Za oko zapela, misliš?)

Haha. Da. Možda svaka žena tako bez redovitog navijanja. ;-)
(Ah, sorry. Naći ćeš toga još. Ove stvari pišem dijelom i zbog toga da ne zaboravim jezik. Neki put je teško.)

Ma ne. To samo stariji modeli. Mi novije se napijemo antifriza i riješena stvar.

Antifriz košta. :-p Žene su kao i auti. Ako nemaš previše para, a želiš kvalitetu, uzmeš stariji model. ;-)

Dragi moj, tankoćutnost je oduvijek bila tvoja najbolja kvaliteta. ;-)

Hahahahahahahahahahahahahahahahahahahha. Smijem li ovo ukrasti: "Žene su kao i auti. Ako nemaš previše para, a želiš kvalitetu, uzmeš stariji model." :-)).

Hvala, Muffinu. :-p

@Žlica: Naravno. Ali, hvala na pitanju. :-)

Zlica sa z, molim lijepo :-)).

Nema na čemu, i drugi put. :-)

Oh, Zlice, ispričavam se. :-)
Muffinu, računam na to. :-)

hm...aj bice nesto i od tebe...:)

Hvala. :-)

aaaa, fino, opet :))

Drago mi je da ti se svidjela današnja pričica. :-)